Godina 1972. izuzetno je značajna za razvoj Privredne banke Sarajevo – Filijala Bijeljina, po tome što je tada počeo da radi prvi mini – kompjuter NCR -400.
Petar Ilić, svojevremeno službenik bijeljinske filijale Privredne banke Sarajevo, prvi glavni i odgovorni urednik ,,Semberskih novina”, prisjeća se kakav je značaj prvi kompjuter imao za poslovanje ove banke.
– I pored skromnog kapaciteta za današnje vrijeme, prvi kompjuter je uticao na postizanje značajnih rezultata na ažuriranju do tada neažurnih poslova, prije svega, knjiženja štednje i obračuna kamata. To su bili poslovi koji su obimom prevazilazili ručni način obrade, knjiženja i obračuna, pa je postignut krupan napredak u poboljšanju kvaliteta usluga građanima, a kasnije su na ovaj mini – komjuter preneseni i mnogi drugi poslovi, kao što je finansijsko knjigovodstvo, krediti stanovništvu i slično. Začeci automatske obrade podataka vezani su za ime Predraga Gleđe, dotadašnjeg šefa računovodstva koji je u to vrijeme imao izražen smisao i talenat za usavršavanje i modernizaciju bankarske tehnologije”, zabilježio je Petar Ilić u knjizi ,,Banke u Bijeljini”, objavljenoj davne 1989. godine.
Tridesetak godina kasnije, Petar Ilić prisjeća se tih sudbonosnih trenutaka vezanih za bankarsko poslovanje u Bijeljini.
– Privredna banka Sarajevo, kao jedinstven bankarski sistem u BiH, od početka je imala filijalu u Bijeljini. Nekada je to bila glavna filijala, a nekada osnovna banka te velike udružene banke. U jednom periodu došlo je do ogromne ekspanzije velikog broja poslova. Bilo je to i vrijeme odlaska prvog talasa naših radnika na privremeni rad u inostranstvo. Svi oni su, prije odlaska, u banci otvarali deviznu štednu knjižicu. Tako je došlo do nagle ekspanzije devizne štednje. Druga stvar, u to vrijeme pokrenuta je akcija da se lični dohoci isplaćuju preko štednih knjižica i tekućih računa. Sve firme, institucije, svi zaposleni, bili su, kao po direktivi, obavezni da otvore račune. Tako smo imali hiljade, pa i desetine hiljada poslovnih promjena. Kada sam došao u banku, a bilo je to 1959. godine, bilo je dvadeset zaposlenih. Bio sam dvadeset i prvi radnik. Nakon što je uslijedio period ekspanzije poslova, stalno su primani novi radnici. Mnogi su primani i na određeno vrijeme. U jednom trenutku Sektor za poslove sa stanovništvom, na čijem čelu sam bio dugi niz godina, imao je čak 77 zaposlenih radnika. Bez obzira na tako veliki broj zaposlenih radnika, neažurnost je bila izražena. Kasnilo se na svim poljima. Sve se radilo ručno. Nije bilo mašina. Kompletna banka imala je dvije računske mašine. U početku su samo dva radnika imala završen ekonomski fakultet. U takvoj situaciji udružena banka Privredne banke Sarajevo donosi odluku da se ide na modernizaciju, jer je takva situacija bila u svim bankama. U većim bankama bilo je i teže, jer je bio veći obim poslova”.
Petar Ilić se prisjeća da je na nivou BiH tada donesena odluka da se ide u modernizaciju bankarskog sistema.
– Prva faza je bila nabavka kompjutera, kako bi se postigla brzina i tačnost u radu. Imali smo tada pune sobe dokumenata, a potkradale su se i greške u obračunima. Pojedini sumnjivi tipovi, dileri i falsifikatori osjetili su to, tako da je pala odluka da se nabave kompjuteri. Svi direktori dvadeset i šest banaka, među kojima i naš Mihajlo Simić, idu u Auzburg u Njemačkoj, gdje se nalazila američka firma NCR. Kada je u Bijeljinu stigao prvi kompjuter NCR – 400, svi su gledali u njega kao u nekakvo čudo. Jedni su se uplašili da će ostati bez posla, drugi su se radovali, nadajući se da će nam procvjetati posao. Bilo je to nešto sasvim novo za našu banku i za Bijeljinu. Velika sreća za banku je bila u tome što je imala zaposlenog radnika koji je imao sluh i talenat, izraženu ljubav prema tehničkim stvarima, a zvao se Predrag Gleđa. On je bio šef računovodstva i prvi kompjuter je smješten u računovodstvo. Međutim, za kratko vrijeme se pokazalo da je riječ o ogromnom poslu, pa je podijeljena služba računovodstva na čisto računovodstvo i knjigovodstvo, a na drugoj strani je formirana automatska obrada podataka – Elektronski računski centar (ERC). Predrag Gleđa je premješten u ERC. Bio je radoznao, volio je da pronalazi rješenja, ispravlja programe koji su stizali iz Sarajeva. Jednom prilikom prisustvovao sam razgovoru kod direktora, kada su dvojica stručnjaka iz Sarajeva, Enver Germović i Osman Kapetanović, našem direktoru doslovno rekli:,,Blago vama, kada imate Gleđu. Mi takvoga nemamo. Ima filijala u kojima još uvijek nije raspakovan kompjuter”. Predrag Gleđa, dakle, bio je prvi čovjek za komjuterizaciju u Bijeljini. Nažalost, poodavno je umro. Njegova kćerka, Cvijeta Gleđa, je pulmolog u bijeljinskoj bolnici”.
Petar Ilić kaže da se, nakon uvođenja kompjutera u rad, neažurnost postepeno topila i svaki mjesec je donosio sve bolje i bolje rezultate u radu banke. Komjuterizacija je značila preporod za bankarsko poslovanje. Smanjila se i potreba za povremenom radnom snagom.
– Zahvaljujući pomenutom Gleđi, na kompjuter se počelo prenositi finansijsko računovodstvo i stambeni krediti. U to vrijeme imali smo više od deset hiljada stambenih kredita. Svi su u to vrijeme kuću gradili na kredit. Prilikom obilježavanja jubileja – Stotinu godina banke, iako je bio na snazi Zakon o zabrani neprivrednih investicija, Skupština BiH je donijela dopunu pomenutog zakona o izuzimanju Privredne banke Bijeljina – Osnovne banke, čime se odobrava izgradnja nove zgrade i nabavka novog računskog centra. Novi računski centar, za tadašnje prilike, za nas je značio ulazak u Evropu. Prvi NCR – 400 tada je bio već prevaziđen. Nažalost, niko od nas nije razmišljao o tome da se prvi NCR smjesti u Muzej Semberije i da se sačuva za budućnost. Komjuter je dvije godine stajao u hodniku banke, da bi na kraju završio u starom gvožđu”, prisjeća se tih prvih početaka komjuterizacije u bankarskom poslovanju u Bijeljini Petar Ilić.
Semberske novine – Semberija info
