Postoji puno nepisanih narodnih običaja. Majstore se u kući ne smije ostaviti žednima, kad se na ugleda ugleda policija, blica se vozači(ca)ma iz suprotnog smjera, a birokratski poslovi postaju puno kraći uz pakovanje kafe ispod pulta. Ali, koliko je u redu dati novca na svadbi?!
Jedna od ustaljenih balkanskih tradicija je i raskošno vjenčanje, koje ima više namjena – prva je da mladenci žive dugo i srećno, druga da se zvanice pošteno napiju, a treća da dušman iz komšiluka koji nije pozvan pozeleni od zavisti. Nek’ se vidi da se ima.
Ipak, takav dernek donosi pozamašne troškove, koje će teško pokrpiti i bogata tetka iz Njemačke. To pred zvanice, osim finansijskih, stavlja i etičke dileme. Svako ima različitu definiciju “pristojnog” iznosa u koverti, ali prema ustaljenim normama, upravo taj iznos grupisaće zvanice u sljedeće kategorije.
Sirotinja
Ako s pozivnicom u rukama već krećete izgovarati kreativne psovke i gledati isječak bankovnog računa, vjerovatno ćete biti svrstani upravo ovdje. Nakon što ste zaključili da ne možete pokriti ni troškove stolice, počeli ste rašivati madrace i istresati ormare, ali ništa nije pomoglo.
Siromašna zvanica na kraju će se morati izvući s praznom čestitkom u koverti, koju je neko drugi napisao da slavljenici ne mogu utvrditi ko ju je dao. Neugodna pozicija, koja u Republici Srpskoj nažalost nije rijetka koliko bi trebala biti.
Uhljeb
Zvanica koji je rezultatom potpuno ista kao Sirotinja, ali motivima joj je dijametralno suprotna.
Uhljeb smatra da je svojom pojavom već dao dovoljan doprinos ceremoniji, a u kovertu ne želi staviti ni kovanice jer zveckaju. Srdačno daje praznu kovertu s čestitkom mladencima uz sve najbolje želje i, za razliku od Sirotinje, pritom ne osjeća ni tračak nelagode.
Uhljeb ulazi u element izvan procedure poklanjanja – tu je da uzima, ne da daje. Takav gost bez problema će pojesti pola praseta i popiti nekoliko litara vina, a nakon toga nastaviti slaviti sve dok se svi ostali, uključujući mladence, ne raziđu. Vjerovatno će i tražiti da ponese drugu polovinu praseta kući.
U naprednijim varijantama niko sa svadbe ni ne poznaje uhljeba, ali će to u opštem slavlju stvarni gosti shvatiti tek kad se rastrijezne – dakle, prekasno.
Prosjek
Konsenzus za zlatnu sredinu kreće se od 100 do 200 maraka. Tim iznosom nećete oduševiti mladence dok uzbuđeno otvaraju kuverte i broje lovu, ali nećete ih ni razočarati.
Nažalost, i ova suma mijenja se u skladu s privrednim (ne)prilikama – s obzirom na inflaciju, moguće je da mladenci uskoro za taj iznos neće moći kupiti ni žvake na kiosku.
Stara škola
Iako je dokazano da se monetarni sistem koristio u Mesopotamiji prije sedam hiljada godina, mnogi ljudi još uvijek ga nisu potpuno usvojili. Na domaćim svadbama i dalje se praktikuje naizgled zastarjela metoda robnog poklanjanja.
Od starijih (ili mladih konzervativnih) zvanica friško vjenčani par neće dobiti očekivanih par stotina maraka – moći će ih jedino zaraditi tako da od poklona otvore market s bijelom tehnikom. Teško da će i moći napraviti nešto drugo s dvije vešmašine, tri aparata za kafu i pet friteza.
Ovakva praksa pred mladence će staviti još jednu nedaću – svi od retro zvanica zasigurno će željeti vidjeti adaptirani stan. To nameće nužnost izbora između pet friteza koje su dobili, što je ekvivalent ljubavi i poštovanja prema onima koji su ih poklonili.
Ostaje se nadati da djedova sestrična iz trećeg koljena neće zapamtiti kakvu je fritezu kupila, kao i da se aparat kroz narednih pet vjenčanja i rođendana neće kao bumerang vratiti odakle je i krenuo.
Sve u svemu, ako ste naumili umjesto novca nekome na vjenčanje odnijeti toster koji stoji u garaži od 2003. – nemojte. Ako im bude trebao, sami će ga kupiti.
Ima se, može se
Svote iznad 500 maraka uglavnom su rezervisane za porodicu i kumove. Ako ne spadate u neku od te dvije kategorije, niko ne očekuje toliko para – ali vam ih, naravno, neće ni zamjeriti.
Dakle, ako imate uspješnu IT firmu ili postavljate pločice, slobodno se isprsite. Samo ne očekujte da ćete dobiti takve cifre nazad na svom vjenčanju, bar ako se i sami ne družite isključivo s IT-ovcima i keramičarima, navodi “Index”.
