Šta je to maskirovka? Odgovor vjerovatno nije jednostavan, ali kada se govori o sovjetskoj tj. ruskoj vojnoj doktrini obmane ona obuhvata širok spektar mjera koje se preduzimaju na bojnom polju i van njega, kako bi neprijatelj došao u zabludu.
Ovo obuhvata manevre, mamce, ali i korišćenje dezinformacija, piše Nacionalna geografija. Rusima je doprinijela da steknu prednost nad neprijateljem mnogo puta, od kojih su najpoznatiji primjeri bitka za Staljingrad, bitka kod Kurska, ali i Kubanska vojna kriza i Praško proljeće.
Doktrina koja ima za cilj da obmane
Ne može se reći da je obmana isključivo ruska vojna taktika, tokom istorije njom su se služili brojni narodi i generali. Ali kada je Rusija u pitanju ona je tokom vijekova prerasla u doktrinu – maskirovku, otelotvorenu u školi početkom 20. vijeka.
Maskirovku je nastavila da razvija i praktikuje i Crvena armija, a u pravilniku iz 1929. godine je stajalo da “efekat iznenađenja ima zapanjujuće dejstvo na neprijatelja. Zbog čega se sve operacije moraju izvoditi brzo i u što većoj tajnosti.”
Drugim riječima ovo je značilo da prilikom ratovanja treba iskoristiti teren, maglu, noć, ali i kamuflažu i brze manevre, kako bi neprijatelj došao u zabludu o prisustvu i rasporedu snaga, ciljeva, borbene gotovosti i planova, a samim tim bi se stekla i prednost nad njim. Do kraja Drugog svjetskog rata ova doktrina je toliko evoluirala da je podrazumijevala i aktivnu kontrolu neprijatelja.
Najuspješniji primjeri
Bitka kod Jaši-Kišnjeva u Drugom svjetskom ratu, se navodi kao jedan od najuspješnjih primjera maskirovke. Tada je Crvena armija uspjela da obmane naciste kako treba da se kreću u suprtonom smjeru uz pomoć lažnih tenkova. Ovo je rezultiralo time da su sovjetski vojnici bili u stanju da zauzmu bitne tačke na frontu, odakle su mogli da izvedu brz prodor u istočnu Evropu. S druge strane, Hitlerove trupe su pretrpjele ogroman poraz.
Ovo nije jedini primjer tokom Drugog svjetsog rata, a maskirovke su izvođene i poslije njega. Npr. tokom 1962. godine, kada su obavještajne službe i vojska sprovele niz mjera da sakriju svoje namjere po pitanju operacije Anadir – koja je rezultirala Kubanskom raketnom krizom. Treba istaći da je svemu ovome prethodilo američko razmještanje raketa srednjeg dometa u Italiju i Tursku.
Vojnici koji su učestvovali u njoj, oktobra 1962. godine, obaviješteni su da idu na istok Sovjetskog Saveza i data im je zimska odjeća. Međutim, umjesto u hladne krajeve oni su stigli na Kubu, a da Amerika toga u prvom trenu nije bila ni svjesna.
Potom je uslijedilo poricanje, a čak je ambasador Rusije lično američkom predsjedniku Dž. Kenediju predao poruku premijera Nikite Hruščova, koja garantuje da nikakav projektil neće biti poslat sa Kube na SAD. Krajnji rezultat je bio deblokada Kube od strane SAD-a, a SSSR se povukao. Mnogi stručnjaci danas smatraju da je ovo bio događaj koji svijet umalo nije uvukao u Treći svjetski rat.
(glassrpske)
