Mistik, šarlatan, iscjelitelj, varalica, pravoslavac, okultista… Svi ovi, a i još mnogo drugih pridjeva koriste se pri pokušaju da se opiše jedna od najkontraverznijih ličnosti u istoriji velelepne i ledene Rusije. Njegovo ime je Grigorij Jefimovič Raspućin. Rođen je u siromašnoj porodici u selu Pokrovsko, na obali rijeke Ture u Tobolskoj guberniji, 10. januara 1869. godine. Hajde da zajedno razotkrijemo čovjeka koji je za sebe tvrdio da ima iscjeliteljske moći i uvid u budućnost.
Zbog siromaštva svoje porodice nije primio nikakvo formalno školsko obrazovanje, pa je bio nepismen. Sa 18 godina odlazi u Verhoturski manastir, gdje ostaje oko 3 mjeseca. U manastiru j ubrzo postao član zabranjene sekte po imenu “Klisti”.
Postoji događaj koji je obilježio njegovo djetinjstvo na negativan način i ostavio trajne posljedice na njegovu ličnost. Podaci govore da je imao sestru po imenu Marija i brata Dimitrija. Marija se, usljed epileptičnog napada udavila u jezeru, a ni Dimitrije nije bio bolje sudbine. Igrajući se sa Grigorijem pored jezera, Dimitrije je upao u vodu i bez obzira što je Rasputin odmah skočio da ga spasi, od sigurne smrti obojicu je spasio slučajni prolaznik. Dimitrije uskoro umire od upale pluća.Koliki trag su ovi događaji ostavili na njega, govori i činjenica da je svojoj djeci dao imena pokojnie sestre i brata.
U svom vremenu bio je poznat i po brojnim aferama sa ženama koje su pripadale petrogradskom plemstvu i visokom društvu. Zbog velikog povjerenja koje mu je ukazivala carica Aleksandra Fjodorovna, zli jezici su prenosili glasine o aferi sa caricom, međutim istoričari tvrde da toga nije bilo. Iznenađuje ta popularnost kod žena, ako se uzme u obzir da je slabo vodio računa o higijeni.
Jedini sin cara Nikolaja i carice Aleksandre patio je od bolesti po imenu -hemofilija- (oboljenje, odnosno poremećaj u procesu zgrušavanja (koagulacije) krvi), koju je naslijedio od svoje čukunbake, kraljice Viktorije. Tragajući za lijekom, porodica je saznala za Raspućina koji je i uspio da izliječi carevića, kako je tvrdio molitvom, dok su mnogi smatrali da je koristio pijavice.
Izlječenje carevića, Raspućinu donosi neosporno prijateljstvo sa carem i caricom, pogotovo caricom, na koju je vršio veliki uticaj, pa i politički.
Zagovarao je tvrdnju da se u kontakt sa Bogom dolazi preko grijeha, jer je, kako je ponavljao, bio satkani dio ljudske ličnosti i da se tek nakon pokajanja grijeha čovjek može sjediniti sa Bogom. Zbog ovog stava, ali i zbog promiskuitetnog ponašanja sa ženama, smatrao se kontraverznom ličnošću, te ga petrogradski establišment nije rado prihvatio.
Doba u kome je živio, kao i njegovi savremenici, između ostalog zazirali su od njegovog prodornog, ledenog, gotovo parališućeg pogleda. Dva puta je bio hodočasnik na putu ka Jerusalimu.
Zanimljiv je podatak, da je Rasputin, tadašnji „creme – della – creme“ društva tretirao sa odvratnošću, te da se pripadnicima bogatih društvenih krugova obraćao podjednako kao i seljacima. Međutim, knez Jusupov, saričin rođak, ostvario je sa njim kontakt, koji mu je omogućio da uvidi bliskost carske porodice i Raspućina, koji, kako je smatrao, neće izaći na dobro.
Možda nije imao devet života, poput mačke, ali su se njegovi neprijatelji propisno namučili dok su ga ubili. Knez Feliks Jusupov, rođak carice Aleksandre, donio je odluku da sa grupom svojih prijatelja ubije Raspućina, te ga je u viječe 30. decembra 1916. godine pozvao na večeru. Kako mu vino i kolači začinjeni cijanidom nisu naškodili, Jusupov je pucao u njega iz neposredne blizine. Nakon nekoliko trenutaka, kada su svi pomislili da je mrtav, ipak je ustao, udario Jusupova i dao se u bijeg.Zavjerenici su ga ipak stigli, ispalili u njega još nekoliko metaka i tijelo uvili u ćebe i bacili u ledenu nevu. Ipak, kada je pronađen, nevrovatno, ali istinito, konstatovana je smrt davljenjem, jer su mu pluća bila puna vode.
U blizini Sankt Peterburga, u čuvenom Carskom selu, živi etnolog Fjodor Morozov, koji govori o tome kako su misterije nadživjele Rasputina. Navodi da je nekoliko puta pokušavao da uslika mjesto gdje je ovaj mistik prvobitno sahranjen, međutim, iz nekog, njemu nepoznatog razloga, ni jedna fotografija nije uspjela da se razvije. Takođe pripovijeda i o drugim misterioznim događajima vezanim za bivšeg čovjeka od povjerenja dinastije Romanov, čak i 9 decenija nakon njegove smrti.
