Prirodno riječno ostrvo, Krčedinska ada, jedno je od posljednjih netaknutih oaza gdje u potpunoj slobodi na oko 800 hektara vjerovali ili ne, i danas žive konji, goveda, magarci, mangulice i druge životinje. Nastala je u rukavcu dunavskog toka preko puta Krčedina.
Iako početkom devedesetih, kažu oni koji to znaju, skoro da više i nije bilo životinja, sada ih u potpunoj slobodni živi više od 500 i niko nikome ne smeta. Pejzažnu pustaru ade presijecaju topole stare više od 200 godina. Između njih trčkara više od 200 konja, stotinak magaraca i isto toliko podolskih goveda. Tu su i stotine ovaca, krava i mangulica, a ćurke i kokoške se ne broje.
Iako početkom devedesetih, kažu oni koji to znaju, skoro da više i nije bilo životinja, sada ih u potpunoj slobodni živi više od 500 i niko nikome ne smeta. Pejzažnu pustaru ade presecaju topole stare više od 200 godina. Između njih trčkara više od 200 konja, stotinak magaraca i isto toliko podolskih goveda. Tu su i stotine ovaca, krava i mangulica, a ćurke i kokoške se ne broje.
Ali da krenemo redom.
Ukoliko smo vas zainteresovali da se sa prvim skoro ljetnim danima uputite baš u Krčedinsku adu, morate da znate da bez lokalnog stanovništva, teško da ćete stići, jer je Dunav put kojim ćete u ovom slučaju, ploviti. Na obali dunava sa strane Krčedinai Beške, u lokalnom ribarskom restoranu, možete potražiti alasa i kapetana brodića, Radivoja Šinika. Sa njim smo i mi krenuli u prvi obilazak Krčedinske ade. A šta treba da znate o lokaciji kada ovim putem krenete?
– Treba da znate da smo evo na početku ade i da smo se zaustavili na 1.231 kilometru uzvodno od Crnog mora. Vidite iza mene kako počinje prostranstvo ade na kojoj po našim procjenama, posljednjih godina živi oko 2000 grla različitih životinja – kaže naš vodič na ovom putu, Radivoj Šinik.
Sa lijepim vremenom, Radivoj kaže da su čamci i brodići puni ljudi koji žele da vide ovu nestvarnu prirodu i prošetaju tlom kojim slobodno hodi toliko najrazličitijih životinja.
– Treba da znate da smo evo na početku ade i da smo se zaustavili na 1.231 kilometru uzvodno od Crnog mora. Vidite iza mene kako počinje prostranstvo ade na kojoj po našim procenama, poslednjih godina živi oko 2000 grla različitih životinja – kaže naš vodič na ovom putu, Radivoj Šinik.
Sa lepim vremenom, Radivoj kaže da su čamci i brodići puni ljudi koji žele da vide ovu nestvarnu prirodu i prošetaju tlom kojim slobodno hodi toliko najrazličitijih životinja.
– Životinje se ovdje same hrane i razmnožavaju i skrivaju od nevremena i onda pogotovu ljudi koji dolaze iz grada, djetinje se obraduju svemu o čemu su do sada samo čitali. Posebno tome što životinje kada kročite u adu, mirno prolaze pored vas – kaže Radivoj.
I u to smo se vrlo brzo i uvjerili kada je dok smo bilježili kadrove i razgovarali sa našim sagovornikom po pristanku na adu, pored nas prošla i kao da se javlja na trenutak zaustavila krmača mangulice sa podmlatkom i onda samo nastavila svojim putem dalje niz adu.
Na ostrvu uvijek boravi i nekod od ljudi, a najčešće oko njih desetak, mahim vlasnika stoke koja ovdje boravi na ispaši tokom sezone. Stoku prodaju rijetko, obično ždrebad ili magarce, ali samo ljudima koji hoće da ih drže, a ne da ih “pripremaju u kobasice”. Kada dođe zima, konji i svinje ostaju na ostrvu a lokalci i dohranjuju, a magarci i krave odlaze u seoske štale.Čim padne prvi snijeg, podolska goveda sama krenu u Kovilj, prepliivaju dunavac i dođu do ade – prepričavaju mještani Beške, Krčedina i Kovilja.
Postoje podaci da su od XIV do XVIII vijeka iz Panonske nizije tjerana hodom velika stada podolskih goveda u veće gradove. Srednja Evropa, gdje su stizala u dobrom stanju, Venecija, Nirnberg, Augzburg i Beč bili su poznata tržišta na kojima su ova goveda cijenjena zbog mesa.
Leti je do Krčedinske ade moguće doći i biciklom, mada ima perioda kada je njen veći deo pod vodom, pa su čamac ili skela jedini način prelaska Dunava.
U ljepoti ove prirode, zaista gotovo netaknute, podjednako lijepo se može uživati i diviti joj se i sa Dunava i kada na nju kročite. Na travi se može sjedjeti, adom šetati i od lokalnog stanovništva koje, ukoliko imate sreće da ih tamo zateknete, čuti zaista zanimljive priče.
Za te ljude se takođe prepričava da, provodeći cijelu sezonu na Krčedinskoj adi, jedino se ne brinu o rodama, čapljama i orlovima belorepanima koji dolaze na obližnju močvaru. Usamljenici sa Krčedinske ade, bilo da su na rančevima ili na pašnjaku, djeluju poput dirigenta, jedan vikom doziva konje, drugi opet magarce, treći goveda i tako redom. Probleme im stvaraju jedino šakali koji, s vremena na vrijeme, preplivaju na večeru.
Ali sve je to na kraju, skoro netaknuta priroda u svom svom veličanstvu.
