BANJALUKA, BEOGRAD – Beograd i Priština bi danas na sastanku u Ohridu, uz posredovanje EU i SAD, trebalo da postignu dogovor o implementaciji sporazuma koji je nedavno postignut u Briselu.
Ukoliko do napretka dođe, svi su saglasni da će to biti i korak naprijed ka pomirenju u regionu, ali i dalje sve zavisi od spremnosti kosovskih Albanaca, predvođenih premijerom Aljbinom Kurtijem, da pristanu na implementaciju zajednice srpskih opština, što je preostala obaveza iz Briselskog sporazuma.
Deutsche Welle, u analizi koja je objavljena uoči sastanka, ističe da evidentni povećani američki pritisak na kosovske institucije da se formira zajednica nije garancija da će do toga i doći.
“Još je 2016. tadašnji potpredsjednik SAD Džo Bajden, prilikom posjete Prištini, tražio od tadašnjih kosovskih vlasti da se ZSO formira, pa ona ipak nije bila formirana. Tako da već imamo primjere odbijanja sprovođenja plana o ZSO, čak i kada na tome insistira Amerika”, navode oni.
Ukoliko i dođe do sporazuma o implementaciji do sada dogovorenih obaveza, ni to samo po sebi ne garantuje da će doći do osjetnog napretka.
“Da li je međunarodna zajednica ovog puta spremila ozbiljne alate kojima će tretirati te situacije koje mogu preduhitriti eskalaciju – to nam još nije jasno”, navode oni.
S obzirom na to da kosovski problem opterećuje odnose u cijelom regionu, njegovo rješavanje bi se pozitivno odrazilo na cijeli region, uključujući i BiH. Kao i u svemu do sada, ključnu ulogu u tom procesu imaće SAD, odnosno pokazaće se koliko su spremni da istraju na pritisku na Kurtija da ispuni obaveze.
Adnan Ćerimagić, analitičar Evropske inicijative za stabilnost, za “Nezavisne novine” ocjenjuje da će uspjeh ovog procesa, kao i stabilizacija cijelog regiona, zavisiti od mogućnosti EU da kredibilnom strategijom pridruživanja EU motiviše i Srbiju i Kosovo da se energičnije angažuju na implementaciji sporazuma.
Prema njegovom mišljenju, sporazum koji je nedavno zaključen zapravo u sebi sadrži sve što je do sada potpisano, a nije sprovedeno, pa se sada pokušava otkočiti cijeli proces.
“Ono što smo mogli čuti i od Lajčaka i od drugih evropskih zvaničnika je da ovaj sporazum nije kraj priče, pa čak ni zadnji sporazum, nego neki međusporazum, što znači da pravi test nije dogovaranje ili potpisivanje, nego implementacija”, smatra on.
Podvlači da je kredibilna evropska perspektiva ključ, jer je dosadašnje iskustvo pokazalo da se dosadašnji sporazumi nisu sprovodili ili su čak procesi bili vraćeni unazad, bez šireg okvira koji bi obuhvatio cijeli region.
Faris Kočan, istraživač na Fakultetu političkih nauka u Ljubljani i poznavalac procesa proširenja, ističe da je evidentan veliki pritisak i na Kosovo i na Srbiju da se nešto ostvari u Ohridu.
“U suprotnom, i Srbija i Kosovo rizikuju izolaciju od strane EU i SAD. I ako neće sve dogovoriti, što se i ne očekuje, moraju pokazati barem neki napredak”, naglašava on.
Ocjenjuje da je cijeli region talac kosovskog pitanja i dodaje da je rat u Ukrajini podigao značaj Srbije kao faktora stabilnosti u regionu.
“Izgleda kao da se neće ništa drugo rješavati dok se to ne riješi. Ako Srbija zaista uspije riješiti kosovsko pitanje, onda se naširoko otvaraju vrata do novog regionalnog konteksta, u kojem Srbija dobija legitimitet ne samo u odnosu sa EU, nego i u odnosu na druge zemlje u regionu. I to onda zauzvrat može smanjivati bilateralne tenzije i ojačati čitavu evropsku perspektivu zapadnog Balkana”, smatra on.
(Nezavisne)
