Konjarstvo i konjički sport imaju dugu tradiciju u Semberiji i sve je više ljubitelja ovih plemenitih životinja.
Semberija je kraj odvajkada poznat po konjarstvu. Neki ove plemenite životinje drže iz ljubavi i čistog zadovoljstva, dok drugi sa svojim punokrvnim grlima, izuzetnog pedigrea, učestvuju na takmičenjima širom regiona. Ljubitelji konja najčešće se opredjeljuju za engleske galopere.
U porodici Stanislava Jovanovića iz semberskog sela Popovi uzgoj konja je tradicija.
– U Bijeljini je prije Drugog svjetskog rata bio stacioniran Konjički puk „Princ Đorđe“. Semberci su obično slati u konjicu kako bi kad izađu iz vojske bili rezervisti u tom puku. Kad odsluže vojsku imali su obavezu da drže jednog jahaćeg konja za potrebe vojske, odnosno države i bili su dužni da se sa svojim konjem odazovu u slučaju manevara ili rata. Moj djed je služio u konjici i našoj porodici je ostala obaveza, ali i svojevrsna dužnost prema precima da držimo jahaćeg konja – priča Stanislav za portal InfoBijeljina.
Sve više ljudi se vraća prirodi i životinjama, a konji su ponovo na cijeni, čime je osigurana i budućnost konjičkog sporta na prostorima Semberije.
– Nekada su konji imali ogromnu ekonomsku vrijednost jer su obavljali poslove u domaćinstvu. Imala su ih samo bogatija gazdinstva. Danas se konji drže radi sporta i rekreacije. Ali zahtijevaju dosta ljubavi, strpljenja, a njihovo držanje nije ni malo jeftino. Dobar trkački konj zahtijeva poseban tretman. To grlo mora da bude hranjeno posebnim nutrijentima dok je još u stomaku, kako bi njegove kosti, zglobovi, tetive mogle da podnesu napor koji ga očekuje u budućoj sportskoj karijeri. Jedan konj pojede mjesečno blizu 200 evra zrnaste hrane, sijena i suplemenata. Nisu zahtijevne životinje, ali traže pažnju. Za držanje engleskih punokrvnih galopera neophodan je padok, prostor u kojem mogu da šetaju i trče, jer ovi konji ne podnose da su u zatvorenom prostoru – kaže Jovanović.
Konji koji se pripremaju za takmičenja šalju se u trening centre u Šabac, Beograd ili čak Budimpeštu i druge destinacije gdje postoje stručni ljudi i infrastruktura. Za amaterski uzgoj konja mjesečno treba izdvojiti oko 500 maraka po konju, dok za vrhunska grla koja treniraju pansion košta čak 500 evra i više mjesečno.
Grla sa ovog područja posljednjih godina ostvaruju odlične rezultate, a u narednom periodu oni bi trebalo da budu još bolji. Naime “Jockey klub” iz Turske, zahvaljujući Ambasadi Turske u BiH, za sve koji dolaze sa ovih prostora snizio je usluge za 50 odsto. A ta podrška će konjarstvu i konjičkom sportu biti vrlo dragocjena.
Najtrofejniji konji u Semberiji dolaze iz štale “Intergaj”. Trogodišnji ždrijebac ove štale, Amaro boy, pobijedio je na Mađarskom derbiju na hipodromu u Budimpešti. Njihovi konji osvajali su i memorijal kralja Aleksandra u Šapcu, pobjeđivali na trkama u Minhenu i Istanbulu.
Na području Semberije danas ima oko stotinak konja od kojih su desetak punokrvna trkačka grla. Konjički klub „Semberija“ osnovan je Bijeljini daleke 1931. godine, a njegov rad obnovljen po završetku minulog rata.
