Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas slave Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana, koji je slovio i za zaštitnika loze Nemanjića.
Sveti Stefan je bio arhiđakon prvobitne Jerusalimske crkve i srodnik apostola Pavla.
Stefan je bio prvi od sedam đakona, koje su sveti apostoli rukopoložili i postavili na službu oko pomaganja siromašnih u Jerusalimu. Zato je nazvan arhiđakonom. Bio je Jevrejin koji je živio u grčkim oblastima Rimskog carstva.
Pravoslavna crkva, trećeg dana Božića, molitveno se sjeća Svetog prvomučenika – arhiđakona Stefana.
Stefan je bio Jevrejin, i to pripadnik onog dijela jevrejskog naroda koji su živjeli u grčkim oblastima i govorili grčkim jezikom. Bio je u srodstvu sa apostolom Pavlom, koji u vrijeme Stefanovog mučeništva još uvijek nije spoznao istinu Hristovog učenja.
Stradanje svetog Stefana zbilo se godinu dana posle silaska Duha Svetoga na apostole, odnosno iste godine kada se Isus Hristos vaznio na nebo. Sveti Stefan je prvi hrišćanin koji je stradao za Gospoda i zato se naziva Prvomučenikom. Njegovo mučeništvo potresno je opisano je na stranicama Svetog pisma Novog zavjeta.
Sveti Stefan se naziva Arhiđakonom, jer je bio prvi od sedam đakona koje su sveti apostoli postavili na službu oko pomaganja sirotinji u Jerusalimu.
Zbog toga je među svojim bližnjima imao mnogo neprijatelja, ali ih je uvijek pobjeđivao svoji jasnim i istinitim riječima. Kako nisu mogli drugačije spriječiti njegovo propovedanje, pribjegli su, uz pomoć lažnih svjedoka, kleveti da je hulio na Boga i Mojsija, baš kao što se zbilo i sa Isusom Hristom. Tako su narodne duhovne strešine protiv Svetog Stefana pobunile narod. Kao i Hrista, Stefana su lažno optužili i uhapsili. Posle hapšenja, usledilo je suđenje, na kome su ga sudije ubile kamenjem.
Sveti prvomučenik Stefan, kada je postradao imao je nešto više od 30 godina. Njegove posljednje riječi su bile: „Gospode, ne uračunaj im grijeh ovaj“.
Sam primjer mučeništva i bezpogovornog stradanja, Arhiđakon Stefan je dao i, dan danas, daje primjer svim hrišćanima. Njegov primker najbolje objašnjava riječi da je „krv mučenika sjeme Crkve“.
Mošti svetog prvomučenika Stefana su pronađene blizu Jerusalima 415. godine.
Ovo je jedna od rasprostranjenijih slava na našim prostorima, a značajna je i zbog toga jer je prva nakon Božića.
Za nju se vezuje nekoliko običaja – tog dana se iznosi božićna slama iz kuće koja se prethodno pažljivo pomete. Ona se nikako ne baca jer se vjeruje u njenu plodotvornu moć, već se stavlja u voćnjak, pčelinjak ili privredne zgrade. Metla se više ne koristi za druge svrhe već se čuva u kući jer se vjeruje da ona donosi zdravlje. U Banatu i Sremu su božićnu slamu uklanjali već odmah po ponoći na Stevanjdan.
Slamu su uklanjale žene, po pravilu ćuteći – da se ne čuje kako odlazi Božić. Negdje su to žene radile i nage, jer je postojalo vjerovanje da tako u kući neće biti buva.
Izvor: InfoBijeljina
