Božić je najradosniji hrišćanski praznik. Prema crkvenom običaju, praznuje se tri dana. Nekada je važilo pravilo da se prvi dan provodi sa porodicom, a ostala dva se odlazilo u goste i čestitalo.
Tokom tih prazničnih dana priprema se bogata trpeza. Jedini gost u kući prvog dana Božića bio bi položajnik dobar prijatelj domaćina koji je po vjerovanju donosio sreću. Danas se Božić kao i ranije proslavlja u mnogim domovima, ali su se običaji, pod uticajem modernog vremena, izmijenili. O običajima koji su nekada važili, svjedoče sačuvane priče od starina i pojedinci koji i dalje nastoje da očuvaju tradiciju i otrgnu te vrijednosti od zaborava.
Na božićno jutro, još prije svitanja, u pravoslavnim hramovima zvone zvona koja objavljuju dolazak najradosnijeg praznika. Ljudi se pozdravljaju riječima “Mir Božji, Hristos se rodi!”, a otpozdravljaju “Vaistinu se rodi!”. I to je običaj koji do današnjeg dana živi. Međutim, mnogo drugih božićnih običaja je zapostavljeno.
Nekada je bio običaj da se ujutru sva porodica okupi i da se podijele posebni kolačići. Njih je bilo 12, jer je bilo 12 apostola. Svaki je bio nečemu namijenjen. Djeci, za vinograd, za žito, za stoku… Zbog toga su se oni najprije dijelili ukućanima, a ono što bi preostalo iznosilo se u dvorište, štalu, tor. Danas se taj stari običaj samo u pojedinim mjestima praktikuje. Takođe, danas rijetko ko unosi slamu u kuću.
Za Božić se sprema bogata trpeza. To je dan kada se prvi put jede mrsna hrana nakon božićnog posta. Ranije se skoro u svakoj kući pekla guska ili ćurka za Božić. Danas gusku skoro niko ne peče, već se najčešće peče prase. Ovaj stari običaj i dalje se praktikuje u nekim dijelovima Vojvodine.
Božić nije Božić bez kolača, svijeće, žita, vina i badnjaka
Čak i ako je ostalih dana u godini manjkalo hrane, na Božić je moralo da je bude i više nego dovoljno. A tačno se znalo i šta uz hranu mora da bude na stolu.
Na Božić, na stolu treba da stoji kolač. Danas nije rijedak slučaj da se taj kolač kupuje gotov u pekari. Ali, to nije to. Pravilo je da ga domaćica kuće umijesi. Nije bitno kako će ispasti, u smislu, ali je ipak važno da se to spremi u porodičnom domu. Kolač se siječe prije ručka, a sa kandilom se blagosiljaju ukućani i dom. Uz božićnu trpezu vjerski običaji nalažu i paljenje svijeće.
Žito koje je posađeno obično pred Svetog Nikolu ranije je obavezno stojalo na stolu. Takođe, tu mora da stoje i grančica badnjaka i vino. Ja sam odrasla južno od Beograda dolje u Srbiji. Ostali sastojci trpeze, od supe, sarme, pečenja samo su propratni dio. Na trpezi obično se danas, kao i ranije mogu naći suve šljive, suve smokve, suvo grožđe… Nekada, kao božićne poslastice pravili su se medenjaci.
Položajnik jedini gost za Božić
Nekada je važilo pravilo da se 7. januara ne ide od kuće. Običaj je da se prvog dana Božića nigdje ne ide iz, nego se ostaje sa porodicom u kući. Jedini gost prigodom Božića trebao bi biti položajnik koji dolazi da čestita Božić. Položajnik dolazi ujutru, sa granom badnjaka, da blagosilja kuću, imanje, kako bi godina bila srećna i berićetna.
Kao zdravicu za napredak i berićet doma izgovaraju se riječi: “Koliko varnica, toliko srećica. Koliko varnica, toliko parica. Koliko varnica, toliko u toru ovaca. Koliko varnica, toliko prasadi i jaganjaca. Koliko varnica, toliko gusaka i piladi, a najviše zdravlja i veselja. Amin, Bože daj”.
Nakon izgovorenih riječi, položajnik se daruje poklonom koji je domaćica pripremila. Položajnik je najčešće neko ko je domaćinom dobar prijatelj, koji domaćinu i ukućanima želi iskreno dobro. U stara vremena, domaćini su posebno obraćali pažnju na izbor te osobe jer se vjerovalo da ako je ta osoba neiskrena mogu da se dese neke ružne stvari tokom godine. Ali, to su samo vjerovanja.
Božićni kolač – česnica
Za Božić se sprema poseban kolač. Česnica. Njen način pripreme razlikuje se od kraja do kraja. Tako na primjer, u Vojvodini se spravlja od tankih kora u koje mogu da se stave orasi, suvo grožđe, suve smokve, suve šljive, med… U ostatku Srbije je ona pravi uglavnom u obliku pogače koja se mijesi.
Nekada su se zasebno mijesile i kore za česnicu, koje su se sušile na krevetu. Danas se česnica uglavnom pravi sa kupovnim korama. Mnogi čak i prelivaju ovaj kolač šećernim sirupom. Zbog toga se nerijetko desi, da česnica ispadne više nalik na baklavu.
Česnica se iznosi ujutru na sto.. U njoj se nalazi novčić ili zlatni dukat za sreću. Česnicu okreću ukućani sa položajnikom i lome ga rukama. Onaj kod koga se nađe novčić vjeruje se da će ga sreća pratiti tokom cijele godine.
Momci dolazili kod djevojaka samo na Božić
Ranijih decenija, momci i djevojke nisu mogli da se viđaju kad god su htjeli. Susreti su bili određeni samo u posebnim prilikama, a jedna od takvih je bio upravo Božić.
Prije četrdesetak i više godina, na Božić su momci dolazili sa harmonikom, u dvorište kod djevojaka i to na konjima. I niko im za to nije prigovarao. Djevojke su tog dana kitile momke vezenim peškirima. To je, takođe, jedan od ljepših običaja koji je vezan za proslavu najljepšeg hrišćanskog praznika. Naravno, momci su se uvijek najviše zadržavali u onim dvorištima gdje je bilo najljepših djevojaka. I jedino tog dana niko nije mogao da ih istjera iz dvorišta. Htjele djevojke ili ne, tog dana su morale da vide momke.
(Srpska Info)
