Šta stoji iza 50-ak miliona dolara vrijedne vojne pomoći koju Amerika šalje Bosni i Hercegovini i da li bi nas to moglo gurnuti u sukob sa Rusijom – tema je koja je otvorena nakon što je američki predsjednik Džo Bajden odobrio dvije milijarde dolara dugoročnog stranog vojnog finansiranja (FMF) za 19 država.
Iako u Bosni i Hercegovini nema jedinstvenog stava oko toga da li ćemo se pridružiti NATO ili ne, za Ameriku dileme nema BiH je već dio te vojne alijanse, svidjelo joj se to ili ne. Bar tako se može iščitati iz najnovije odluke američkog predsjednika, koju je objelodanio i Kongresu.
Bajdenova administracija je, naime, najavila da će osigurati milijardu dolara dugoročnog stranog vojnog finansiranja Ukrajini, te još milijardu dolara za ukupno 18 drugih zemalja, uključujući članice NATO i regionalne bezbjednosne partnere, “koji su u opasnosti od ruske agresije”.
Među tim državama je i Bosna i Hercegovina. A od zemalja u regionu jedino je izostavljena Srbija.
Nakon što američki Kongres odobri ovu odluku, oko milijardu dolara tako će biti podijeljeno između Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Slovenije, Kosova, Albanije, Bugarske, Češke, Estonije, Gruzije, Grčke, Letonije, Litvanije, Moldavije, Poljske, Rumunije i Slovačke.
Po toj računici, svaka od navedenih država trebala bi dobiti oko 55 miliona dolara pomoći. To će pomoći tim zemljama da odvrate i odbrane se od novih prijetnji njihovom suverenitetu i teritorijalnom integritetu jačanjem njihove vojne integracije sa NATO i suprotstavljanjem ruskom uticaju i agresiji – navodi se u saopštenju iz Stejt Departmenta.
Strano vojno finansiranje ili FMF, naime, omogućava primaocima da kupe odbrambenu opremu američke proizvodnje, često u zavisnosti od njihovih specifičnih potreba.
Vojnopolitički analitičar iz Beograda, Aleksandar Radić, ističe da je riječ o jednostavnoj igri američke administracije, koja na ovaj način pokušava da primora zemlje da isporuče svoje naoružanje Ukrajini.
On pojašnjava da ukrajinska vojska ne može na brzinu da ovlada vojnom tehnikom i naoružanjem zapadnog porijekla, jer su se obučavali na sovjetskom ili ruskom naoružanju.
S druge strane, zapadne zemlje imaju ograničene rezerve, jer dugo vremena nisu ulagale u svoje vojske već su novac trošile za druge stvari.
– Zapad daje onoliko koliko njihove vojske procijene. Ukrajincima ponestaje tehnike i naoružanja koji su njima bliska i kroz koje su ovladali obukom, a sve navedene države kojima je SAD sada odobrio vojnu pomoć posjeduju upravo naoružanje sovjetskog i ruskog, odnosno istočnog porijekla – ističe Radić za Srpskainfo.
Dodaje da je SAD već pozvala države da šalju naoružanje Ukrajini, a zauzvrat će dobiti obeštećenje u vidu povećanja američke vojne pomoći.
Drugim riječima, kako pojašnjava Radić, zemlje koje posjeduju sovjetsko, rusko i slično naoružanje, trebalo bi da ga pošalju Ukrajini, a zauzvrat dobijaju američku vojnu pomoć, pa će moći da kupe odbrambenu opremu američke proizvodnje.
To su, kako dodaje on, već učinile neke zemlje poput Sjeverne Makedonije, Hrvatske i još neke.
Radić kaže da je i Bosna i Hercegovina dio tog mehanizma, ali da još nije slala vojnu pomoć Ukrajini, jer je to jako ozbiljno i politički senzibilno pitanje.
– Činjenica je da Oružane snage BiH imaju dosta tehničkih sredstava koje su istočnog porijekla i u slučaju kada bi ta sredstva dali Ukrajini onda bi dobili veliku američku vojnu pomoć kao kompenzaciju za to. To je sad američki potez kojim pokušavaju da primoraju zemlje da daju naoružanje Ukrajini – ističe Radić.
Na pitanje da li Amerika već računa BiH kao članicu NATO i svojom teritorijom, Radić ističe da je to činjenica bez obzira na mišljenje dijela građana i političara.
– Predstavnici Republike Srpske su ranije prihvatili odluke koje vode Bosnu i Hercegovinu ka NATO. S druge strane, činjenica je da je Bosna i Hercegovina okružena članicama NATO. Ni Bosna i Hercegovina, ali ni Srbija, ne mogu da postupaju radikalno drugačije u odnosu na poteze NATO i Evropske unije, iz razloga jer se nalaze u njihovom okruženju. Gotovo sve zemlje Evropske unije su članice NATO – objašnjava Radić.
Dodaje da Bosna i Hercegovina i Srbija teže da uđu u EU, pa se samim tim i od ove dvije države traži da poštuju zajedničku spoljnu i bezbjednosnu politiku Evropske unije.
– Tu smo, zapravo, dovedeni u situaciju da nemamo baš mnogo prostora za manevar. Dati naoružanje Ukrajini znači svrstavanje na jednu stranu, a to je već političko pitanje. To je faktički uplitanje Bosne i Hercegovine u sukob s Rusijom. Ako dajete oružje jednoj strani, vi onda podržavate tu stranu i niste više neutralni – zaključuje Radić.
Izvor:Srpska Info
