Pogrebno preduzeće bi sadržavalo objekat za pogrebne usluge, kremaciju i školski obrazovni centar po uzoru na slične u svijetu.
Damir Sapanjoš, predsjednik Udruženja hrvatskih pogrebnika prije 32 godine odlučio se za ovaj poziv, a sada je razvio projekat za školovanje budućih pogrebnika.
Naime, pred kraj profesionalne karijere, zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu, 63-godišnji Sapanjoš predlaže uspostavljanje tzv. Pogrebno preduzeće u Samoboru kod Zagreba. Ovo preduzeće bi sadržavalo objekat za pogrebne usluge, kremaciju i školski obrazovni centar po uzoru na slične u Njemačkoj, SAD i drugim zapadnim zemljama.
Danas, posao pogrebnika može da obavlja lice bilo koje struke, s tim što je jedan od uslova prema Zakonu o pogrebnoj djelatnosti donijetom 2015. godine u Hrvatskoj da pogrebnik mora imati položen ispit za stručno osposobljavanje ili zaposliti radnika na puno radno vrijeme koji ispunjava ovaj uslov.
Za polaganje takvog ispita, koji sprovodi Hrvatska obrtnička komora, osoba mora imati završenu najmanje trogodišnju srednju školu.
“Smatralo se da će takav ispit u prvom talasu polagati postojeće zanatlije i vlasnici pogrebnih preduzeća, a zatim u drugom talasu njihovi zaposleni. Tu bismo stali i vidjeli kako stojimo. Međutim, dešavalo se da na ispite počnu da se javljaju i direktori komunalnih preduzeća, magacioneri, knjigovođe koji nikada nisu vidjeli pokojnika”, ljutito govori Sapanjoš za Slobodnu Dalmaciju na nered koji do danas nije razriješen i zbog kojeg su pogrebnici i komunalna preduzeća “borba”.
Radovi na samom groblju, poput sahranjivanja pogrebnika ili grobara, u nadležnosti su komunalnih preduzeća, odnosno jedinica lokalne samouprave. Međutim, može doći do preklapanja i nelojalne konkurencije, na šta često upozorava Hrvatsko udruženje pogrebnika.
Problem konkurencije
Danas, posao pogrebnika može da obavlja lice bilo koje struke, s tim što je jedan od uslova prema Zakonu o pogrebnoj djelatnosti donijetom 2015.
Institucionalna edukacija pogrebnika i njihova sistematska edukacija, osim na licu mjesta (prakse) kada se zaposle u takvom preduzeću, još uvijek ne postoji.
“Od koga sam naučio biznis? Kao što se može reći, usput, na putu. Nikada nije bilo škole. Sve naučiš kroz praksu. Vremenom sam dobio priliku da posetim edukativni centar za obuku pogrebnika u Minerštatu u Bavarskoj, koji za svoj rad ima veliku podršku gradske uprave. Sada radim sa dva sina u svojoj pogrebnoj firmi, a jedan od njih je završio dvogodišnju obuku za pogrebnika u SAD. Primera ima i samo treba da preuzmemo ono što razvijene zemlje već imaju uhodanu praksu”, kaže Sapanjoš za Slobodnu Dalmaciju o ideji školskog centra za pogrebnike u Hrvatskoj, koju je riješen da realizuje prije odlaska u penziju.
“Šta ima da se mnogo uči?”, odmahnuće običan građanin kome je opelo ionako sporedan posao, malo ponude cvijeća, svijeća, kovčega, prevoza od tačke A do tačke B, i to uz propisno “cjenkanje” sa cijenama.
“Nije to bilo kakav posao. Procjene govore da je pogrebni biznis drugi ili treći najprofitabilniji u svetu. Ali daleko smo od toga da budemo nekakvi lešinari. Čovjek u smrti mora imati dostojanstvo i to je ono što nas vodi u ovom poslu. To je lom u duši, srcu, stalno se srećete sa ljudima koji su izgubili oca, majku, ženu, muža, dijete, prijatelje, a mnogi ne znaju kako da se nose sa tim jer ih niko nije naučio”, kaže Sapanjoš.
“Hajde molim te. Da, često je ljudima teško sve to da izdrže. Zato se zalažem za osnivanje edukativnog centra gdje bi, između ostalog, budući pogrebnici učili osnove psihologije, kako da se nose u takvim situacijama”, dodaje sagovornik tog portala.
