Srpska pravoslavna crkva slavi danas Petrovdan, praznik posvećen svetim apostolima Petru i Pavlu. Ovim danom završava se i petrovski post.
Petrovdan je slava pekara i ribara, ali i slava mnogobrojnih porodica, česti su i vašari na današnji dan.
Za Petrovdan vezuju se brojni običaji, a prema vjerovanju treba da se izgovori molitva kako bi od tog dana sve krenulo na bolje.
– O, Preslavni apostoli Petre i Pavle, vi ste sav evanđelski put od zemlje do neba nezadrživo prešli, jer vas na njemu ne mogaše zaustaviti, niti sa njega skrenuti: nikakva nevolja, nikakva muka, nikakva tuga, nikakva patnja, nikakvo stradanje, nikakvo gonjenje, nikakva prijetnja, nikakva opasnost, nikakav strah, nikakav mač, nikakvo mučenje, nikakva smrt.
Pomozite i nama grešnima da taj sveti put nepostiđeno pređemo i u Carstvo Nebesko uđemo. Radi Gospoda Hrista vi ste sve ostavili, ali ste zato Njega dobili, Njega — Jedinog istinitog Boga neba i zemlje, a sa Njim i sva bogatstva Njegova: Vječnu Božansku Istinu, Vječnu Božansku Pravdu, Vječnu Božansku Ljubav, Vječni Božanski Život.
Udijelite i nama grešnima koju mrvicu od Njegove Božanske Istine, od Njegove Božanske Pravde, od Njegove Božanske Ljubavi, od Njegovog Božanskog Života, da bi od nas bezobzirce bježala svaka laž, svaka nepravda, svaka mržnja, svaka zloba, svaka pakost, svaka oholost, svaka pohota, svaki gnjev, svaka jarost, svaka zavist, svaka lukavost, svaka strast, svako zlo, svaki grijeh, svaka smrt, svaki đavo, svaki pakao.
Heruvimski neboletni Prvoapostoli, vi ste nam Evanđeljem svojim objavili divnu blagovijest: da je življenje naše na nebesima.
O, pogledajte s neba na nas: evo, mi se valjamo u blatu grijehova naših, i davimo u mulju strasti naših, — molimo vas: pružite nam milostivno svete ruke svoje, izvadite nas iz smrada našeg i povedite od zemlje ka nebu; izmolite nam od Gospoda pokajanje evanđelsko, ljubav evanđelsku, molitvu evanđelsku, post evanđelski, smirenost evanđelsku, dobrotu evanđelsku, milosrđe evanđelsko, trpljenje evanđelsko, sve vrline evanđelske, da bi te nebočežnjive vrline evanđelske božanskom silom što je u njima prenele duše naše sa zemlje na nebo, i mi, iako telom na zemlji, živjeli dušom na nebu.
Mi znamo, i mi osjećamo: svaki grijeh naš je vodenični kamen o vratu duše naše, i težinom svojom stalno nas vuče naniže, i odvući će nas u vječno carstvo grijeha — pakao, ako nam vi, o sveti Prvoapostoli, ne priteknete u pomoć i ne oslobodite nas grijehova naših, vodeničnih kamenova naših, koji nas potapaju u tamu, u mrak, u duhovnu smrt.
O, svemilostivi Apostoli Boga ljubavi: naučite nas moliti se — na spasenje duša naših; naučite nas postiti se — na spasenje duša naših; naučite nas voljeti — na spasenje duša naših; naučite nas evanđelski živjeti i evanđelski umirati, te da nijedan od nas ne živi sebi i ne umire sebi, nego i da živimo Gospodu i da umiremo Gospodu, eda bismo se udostojili vječnog života u Nebeskom Carstvu Njegovom, i tako se i na nama ispunila vaša evanđelska istina, sveti Prvoapostoli: Ako živimo, ako umiremo — Gospodnji smo.
O, preveliki Blagovesnici Spasovi, vi ste nas naučili evanđelskoj istini: da je naš ljudski život na zemlji samo priprema za vječni život na nebu. Zato vas molimo od sve duše: podarite nam sve božanstvene sile koje su nam potrebne za pobožni život na zemlji i za vječni život na nebu.
Podarite nam vjeru: u njoj je sila ljubavi; podarite nam ljubav: u njoj je sila nade; podarite nam nadu: u njoj je sila molitve; podarite nam molitvu: u njoj je sila posta; podarite nam post: u njemu je sila trpljenja; podarite nam trpljenje, te neka ono dovršuje u nama delo svete vjere i svih svetih vrlina, kako bismo i u ovom i u onom svetu radosno i svesrdno živjeli Gospodu Isusu, toj vječnoj nadi našoj, večnoj ljubavi našoj, vječnoj radosti našoj, vječnom životu našem.
O, bogomudri Prvoapostoli, vi sveti i nepogrešivi vođi i rukovodioci naši, molimo Vas i preklinjemo: vodite nas i rukovodite kroz ovaj svijet i ovaj život, sveosvećujućom i sveprosvećujućom blagodaću vašom živeći u nama, moleći se u nama, ljubeći u nama, posteći u nama, misleći u nama, osjećajući u nama, djelajući u nama, tvoreći evanđelske zapovijesti u nama, i tako nas mnogogrešne, nemoćne i slabe uvedite u Carstvo Nebesko, da bismo i ovde i tamo svim srcem, svom dušom, svom mišlju, svom snagom svojom vječito služili čudesnom i čudotvornom Gospodu i Spasitelju našem – Isusu Hristu, kome neka je i od nas preko vas hvala, čast i slava, sada i uvijek i u vijekove vijekova. Amin”.
Običaji na Petrovdan
Praznovanje Petrovdana započinje veče prije, kada se pale lile, buktinje od mlade kore divlje trešnje ili breze. Pale se na mjestima gdje se narod okuplja, na trgovima i raskršćima, simbolišući nekadašnje progone hrišćana.
Danas na Petrovdan se ne ide u polje, ne prežu se konji, ne počinju teški poljoprivredni radovi.
Na Petrovdan se ništa ne radi u polju, naročito se ne uprežu konji u kola.
Opšti je obicaj kod Srba u Vojvodini da se do Petrovdana nisu smjele sjeći jabuke nožem, niti se smjelo jabukama loptati, ili pak udarati jednu o drugu jabuku, jer se vjerovalo, da ce ako se to čini, padati krupan grad i uništiti useve.
