Iz godine u godinu, poslije prvomajskih praznika društvene mreže vrve od fotografija devastirane prirode. Polomljene grane, ložišta gdje im nije mjesto pa sve do mini deponija koje ostaju poslije izletnika. Gdje je nestala ekološka svijest?
Od borbe za prava radnika, do borbe za životnu sredinu. Apeli ekologa nisu urodili plodom. I ove godine pokazali smo sav nemar i bahatost prema prirodi.
Tik uz Drinu, prelijep ambijent zamijenile su gomile smeća.
Da bi se plastična ambalaža razgradila u prirodi potrebno je da prođe hiljadu godina, limenkama je potrebno do 200 godina, a mogu u potpunosti da se recikliraju, kao i staklo, koje se u prirodi ne razgrađuje.
“Nažalost, ekološki otisak naših sugrađana je jako ružna slika. I to će se ponavljati. Dođu na izlet, uživaju u prirodi i ostave gomilu smeća koje moraju ribolovci da čiste”, navodi predsjednik Ekološkog udruženja “Eko-put” Bijeljina Snežana Jagodić Vujnić.
Ovo je slika koja nas svake godine opominje da budemo odgovorniji. Ali ništa se ne mijenja. Gdje je zapelo? Postoji li u BiH zakon kojim bi se regulisao problem ekološkog nemara?
“Zakoni su svi dobro urađeni, ali šta nastane u tom međuperiodu do implemenatacije da se kazni zagađivač. Zaboravimo da postoji zakon”, dodaje Jagodić Vujnić.
Iapk, primjećujemo da je naš narod u inostranstvu jedno, u BiH drugo. Da li je problem smeća u BiH sistemski ili je sve u mentaliteteu?
“Ljudi kada dođu ovdje ponašaju se kako tamo ne smiju. A tamo se ne ponašaju zbog ekstremno visoke kazne. Za jedan opušak u Beču kazna je i do 150 evra. Pa dobro razmisli da li će baciti opušak na ulicu”, ističe Jagodić Vujnić.
Pitanje koje ostaje bez odgovora jeste gdje je nestala ekološka svijest.
Ekolozi upozoravaju da, ako nastavimo da se ponašamo neodgovorno i bahato prema prirodi, za nekoliko godina, ne samo da će nam nestati mjesta za odmor u prirodi, nego ćemo umjesto izletišta imati divlje deponije.
(Bn TV)
