Bijeljina leži u uglu između Save i Drine. Blizu ovih rijeka zemljište je bilo močvarno, i one su često pomjerale svoja korita, zbog toga je bilo nemoguće u njihovoj blizini podići veće naselje.
Mjesto gdje leži Bijeljina nije bilo sasvim povoljno, jer je i ono bilo močvarno. Ali su se na ovom mjestu ukrštali putevi: Jedan koji je išao od Tuzle preko Majevice za Bijeljinu, i drugi koji je polazio od Brčkog i išao preko Bijeljine i Janje za Zvornik.
U sličnom položaju kao Bijeljina, leži i varošica Janja. Ali kako ona nije bila na raskrsnici puteva kao Bijeljina, to se Bijeljina više razvijala. Bilo bi sasvim prirodno da je najstariji dio Bijeljine na mjestu gdje se ukrštaju putevi. Ali kako je to mjesto bilo močvarno, najstariji dio grada leži više prema jugoistoku, u kraju koji se zove Galac. Zemljište je ovdje nešto više i suvlje, te je bilo pogodnije za naseljavanje. Zatim se zemljište isušivalo, krčilo i naseljavalo, te se varoš raširila od Galca prema Janjici.
Za vrijeme Mehmeda paše Vidajića središte grada je obuhvatalo jedan dio Imamovića Mahale bilo opasano zidom. Poslije okupacije grad se dalje širio, naročito poslije prokopavanja kanala Dašnice (1794. godine) tako se u mnogome zemljište isušilo i omogućeno je naseljavanje i oko Dašnice.
Varoš se dijeli na mahale, koje se zovu po imenima rodova, što su u njima nekada živjeli ili se istakli (Imamovići, Dautovići) ili po geografskim predmetima (Dašnica, Janjica, Ledinici) ili po ranijem stanju (Pašine bašče).
Prema tadašnjem popisu u Bijeljini ima 13.700 stanovnika. Od toga su 8.000 muslimani, 3.700 pravoslavni, 1.550 katolici i 450 mojsijevci. Iako su muslimani najmnogobrojniji, ipak se u gradskom životu oni mnogo ne ističu. U trgovini vode prvu riječ pravoslavni i mojsijevci. Porodice pravoslavnog stanovništva ranije su se doseljavale iz Hercegovine. One su dolazile iz viših predjela, gdje je klima oštrija, i ovdje su naišle na močvarno zemljište. Zbog toga su podlijegale tuberkolozi i malariji pa zbog toga nema mnogo starih pravoslavnih porodica, najstarije su od kraja 18. vijeka.
U najstarije doseljenike spadaju Lazić i Spasojevići, čiji su preci došli krajem 18. vijeka iz Trebinje. Kada su došli u Bjelicu (kako se Bijeljina tada zvala po mnogim bijelim vrbama ), u njoj su tada bile 3 do 4 muslimanske kuće. Doseljenici su podigli kućicu pletaru, koju su im muslimani zapalili. Docnije su sagradili dugu i široku kuću, a kako ih muslimani nisu ostavljali na miru, oni su rekli da je ta zgrada crkva, a ne kuća. Tako je ova kuća ostala pošteđena i trajala je sve do 1907. godine. Ona je imala samo jedno odjeljenje, u kome su spavali i čeljad i stoka.
Druga tako stara porodica jesu Marinkovići. Njihov se deda doselio iz Hercegovine u selo Popove kod Bijeljine. Tu je došao u sukob sa begom i preselio se u Zvornik. Njegovi sinovi su zatim došli u Bijeljinu.
Simići su došli iz Mostara u prvoj polovini 19. vijeka. Njihov predak je bio terzija i trgovac.
Mitrinovići su se doselili takođe iz Mostara sredinom 19. vijeka. Njihov predak je bio kazanđija i trgovac.
Jovanović i Vulešević poreklom su iz sela Jušići (kod Trebinja). Njihov je predak kao dječko došao oko 1865. godine sa kiriđzijama u Sarajevo, odatle u Bijeljinu.
Mnoge porodice pravoslavnog stanovništva doselile su se u novije doba iz obližnjih sela: Lazići iz Balatuna, Katići iz Trnjaka, Todorovići i Jovičići iz Čađavice. Ovo se doseljavanje i sada vrši.
U najstarije muslimanske porodice spadaju : Salihovići, Pašalići, Oručevići, Hurundžići i Ajanovići. Muslimana ima takođe doseljenih iz Hercegovine, ali i iz okolnih krajeva. Od Vidajića, koji su u Bijeljini došli iz Zvornika, porijeklom su Pašići i Vidajići. Kad su 1862. muslimani izašli iz Srbije, neki su se naselili u Bijeljinu. Tada su došli Grapčanovići iz Užice, i Šapčani iz Šapca. Ostali su otišli za Šamac.
Katolički svijet počeo se doseljavati u Bijeljinu poslije Okupacije. Tada su došli Colić, zidar iz Travnika, ; Bauer, trgovac iz srema ; Vanek, industrijalac, koji je podigao parni mlin,i drugi, većinom činovnici i službenici. Jevreja je u Bijeljini bilo krajem prve polovine 19. vijeka, i bavili su se većinom trgovinom. Potomci tih porodica jesu : Montiljo, Altaras i Levi. Sredinom 19. vijeka doselili su se iz Sarajeva i Travnika. Neku bijeljinski Jevreji prešli su u Sarajevo ili Beograd. Poslije Okupacije doselili su se Jevreji aškanaskog reda.
Izvor: InfoBijeljina
