Rijetke su prilike da se ime Republike Srpske pojavljuje na sportskoj sceni, makar se radilo i o nezvaničnim, prijateljskim, humanitarnim ili revijalnim utakmicama… Kad god se pojavi gromoglasno odzvanja dolinom evropske civilizacije!
Mladi rukometaši Republike Srpske na turniru u Solunu “postrojili” su sve protivnike i eliminisali jednog po jednog, sve do finala. Kako se rivali zovu, to i nije važno, jer njihovi rukometaši rade u uslovima koji su profesionalni, daleko iznad ambijenta iz kojeg dolaze izabranici selektora Nemanje Dmitrovića, mnogo cjenjeniji i poštovaniji su, imaju neprikosnovenu infrastrukturu…
Dječaci iz Republike Srpske su pokazali, u prvom redu, poštovanje prema grbu koji nose na grudima. Onda, onaj čuveni inat, ne nacionalni – srpski, već sportski – pobjedički, kao i duboki stepen patriotizma na kojem je i zasnovana ova spontana priča.
Ispraćeni su, nečujno sporadično, tiho nenametljivo, a vratiće se u otadžbinu, ako Bog da s pobjedničkim trofejom i svi će htjeti da se fotografišu sa njima, da pokupe dio slave, da “konzumiraju” pobjednički “virus”, zagrebu popularnost…
Kao što su otišli anonimno, tako treba da se i vrate, kako ne bi dali priliku “parazitima” i populistima da se okite grčkim uspjehom grupe mladića koji ništa ne razumiju osim toga da igraju za svoju otadžbinu, protiv koje je “cijeli svijet”.
Sutra će se svi ti talenti, manje ili više uspješno, raštrkati po regionu i Evropi, ali će u sebi nositi početak i uspjeh sa imenom – Republika Srpska. Dovoljno, da se vratimo izvornosti, koju smo tako olako predali u nadležnost dušmana, a bili smo tako blizu samostalnosti koja nam je i u Dejtonu zagarantovana!
Elem, pred Republikom Srpskom je u Solunu finale, kako god da se završi, pobjednik je Republika Srpska.
Odlikovanje u oblasti sporta, za Dan Republike, ima vlasnika, ali se nadamo da nije preskupo!
Možda sve ovo nije bitno, ali je mnogo važno – Republika Srpska se pojavila na međunarodnoj sceni.
Ponosno!
P. S. Momci, u finalu, igrajte za sebe… i otadžbinu!
