Emanuel Makron je suverenije nego što se očekivalo pobijedio u prvom krugu predsjedničkih izbora u Francuskoj, nadjačao svoju desničarskopopulističku protivnicu Marine Lepen. Konačni pobjednik znaće se za dvije sedmice.
Najveća strateška greška francuskog predsjednika tokom posljednjih sedmica, prema procjeni posmatrača i pristalica, je to što je svoju kampanju praktično vodio za svojim stolom u Jelijskoj palati, piše DW.
Umjesto da se rukuje sa pristalicama okupljenim na trgovima i posluša zabrinutost građana, Makron se borio za svoj ugled na međunarodnoj sceni i satima telefonirao s ruskim predsjednikom Putinom. Predsjedavao je samitima EU, držao govore o evropskoj bezbjednosnoj politici i ruskoj vojnoj operaciji u Ukrajini.
No, to birače u Francuskoj zanima daleko manje nego u nekim drugim evropskim zemljama, poput Poljske ili Njemačke. Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da je više od polovine Francuza prvenstveno zabrinuto zbog kupovne moći, plata i rastućih cijena energije. Daleko iza toga slijede teme – migranti, zdravsto i obrazovanje. Makronovi birači jednostavno nisu imali osjećaj da on ima sluha za njihove brige.
Njih 71 odsto smatra je pravi predsjednik, što je u Francuskoj itekako bitan argument, a većina vjeruje i da je dobar u rješavanju velikih kriza. Međutim, njega smatraju i umišljenim, elitističkim, arogantnim. Makronu su ostale tačno dvije sedmice da to promijeni – do drugog kruga izbora koji će se održati 24. aprila.
Definitvno uništena stara politička scena
Tradicionalne francuske stranke, socijalisti i konzervativci, nisu postigle značajn povratak na scenu. Valeri Pekres nije uspjela da vrati konzervativce na političku scenu – osvojila je ispod pet odsto i pozvala svoje birače da u drugom krugu podrže Makrona.
Još lošije je prošla gradonačelnica Pariza Ane Hidalgo koja je socijalistima donijela manje od dva odsto glasova. Oni su 2012. trijumfalno predstavili predsjednika Fransoa Olanda, a poslije njegovog izbornog poraza stranka se raspala i postala beznačajna.
Na nacionalnom nivou podbacili su Zeleni – imaju samo regionalne uspjehe. Pionir Zelenih Janik Žado takođe je svoje glasače uputio na Makrona kako bi blokirao moguću pobjedu desnice.
S druge strane, stari ljevičarski žestoki političar Žan Lik Melanšon zamalo nije preuzeo drugo mjesto od Marine Lepen – u prvom krugu je petinu Francuza uspio da uvjeri u svoju marksističko-revolucionarnu ideologiju. Obećao je da će se borba tvrde ljevice nastaviti, ali je potom izjavio: “Svaki glas za Marine Lepen je jedan glas previše. Desničari se moraju blokirati”, rekao je on.
Lepen djeluje mekše i manje ekstremno
Marine Lepen je tokom posljednjih nekoliko sedmica uspjela nekako da animira svoje birače da zaborave njenu bliskost s Vladimirom Putinom. Uprkos tome što internetom kruže stare fotografije na kojima se Putin smiješi pored Marine Lepen, kao i snimci njenih ranijih izjava u intervjuima u kojima je eksplicitno priznavala Putinovu politiku – Francuzi joj to nisu zamjerili. Ona je bez problema, privremeno, srdačno prihvatila izbjeglice iz Ukrajine u Francuskoj i cijelo pitanje migracije stavila u drugi plan.
Umjesto toga, ona je sedmicama obilazila trgove i male gradove, obećavajući Francuzima bolje plate, prevremenu penziju ili veći minimalac – upravo ono što većina birača želi.
Istovremeno je smanjila svoju desničarsku ekstremističku retoriku i postigla da je tijesna većina Franciza, (za razliku od izbora 2017.) više ne doživljava kao prijetnju. Njen dugogodišnji proces “detoksikacije” stranke, koju je naslijedila od svog oca, urodio je plodom i osigurao joj izborne glasove i prihvatanje.
Ona je svakako doprinijela i tome da je radikalni desničar Erik Zemur ostao znatno ispod očekivanja, poslije uzleta s početka godine. Bivši publicista, koji je više puta osuđivan zbog govora mržnje, vodio je kampanju obojenu nacionalizmom, antisemitizmom, mržnjom prema islamu i migrantima – što su birači na kraju ocijenili kao nedostatke. Zemur je obećao podršku svojoj konkurentkinji Marine Lepen. Ostaje da se vidi da li će ga nakon poraza i dalje podržavati njegovi finansijeri.
Makron obećava još jedan novi početak
Odaziv birača bio je nešto niži nego 2017. ali sa oko 74 odsto, bio je dovoljno dobar za osiguravanje demokratskog legitimiteta. Mnogo toga će sada zavisiti od toga da li Makron može da mobiliše svoje birače za drugi krug.
Aktuelni predsjednik je u svom postizbornom obraćanju u Parizu obećao novi početak za Francuze i posebno pokušao da pridobije one koji su se u prvom krugu odlučili za podršku ekstremnih stranaka. On je istakao namjeru da pokrene zajednički projekat za rješavanje nejednakosti i socijalnih problema u Francuskoj.
On je to obećao još 2017. ali mu birači ipak nisu pripisali uspjehe u privrednoj politici – koji sa manjom nezaposlenošću, dosad umjerenom inflacijom, više investicija i novim radnim mjestima. Sada on taj uspjeh mora bolje da proda, ali i da istovremeno stvori osjećaj da će Francuzi dobiti ne samo istog, već na neki način novog predsjednika.
Makron je jasno odbacio desničarske ekstremiste: antisemitizam i mržnju prema muslimanima – “to nismo mi”.
I – ponovno se izjasnio za posvećenost Evropi i saveznicima – samo zajedno s njima Francuska može biti jaka i nezavisna, rekao je Makron. Tema evropske nezavisnosti, koju je on, poslije izbora 2017. prvi put javno iznio u svom govoru na Sorboni, u Berlinu skoro i da nije naišla na odjek. Sada se pak pokazuje koliko je mladi predsjednik bio dalekovid – u međuvremenu je takozvana strateška nezavisnost postala popularna formulacija koja se često koristi unutar EU.
U Briselu i drugim evropskim prijestonicama nakon ovog prvog kruga glasanja mogao se čuti prvi uzdah olakšanja. Ideja o predsjednici Lepen s jačanjem antievropskih desnih populista i ulaskom Putinove prijateljice u Jelisejsku palatu predstavljala je prizor iz noćnih mora. Ali, Emanuel Makron je svjestan da zapravo ništa nije osvojeno – za priželjkivani reizbor sada mu preostaju dvije sedmice žestoke borbe.
Izvor: Nezavisne
