Blaga zima, nakon koje su uslijedili kasni proljetnji mrazevi, desetkovala je rod voća u Srpskoj. Ono što je ostalo, uništilo je olujno nevrijeme. Oluje su porušile i plastenike povrćem, a rod žita je najlošiji u posljednjih 10-ak godina.
Da li će klimatske promjene doći glave domaćoj poljoprivredi i jesmo li u budućnosti osuđeni na skupu i nezdravu hranu?
Stručnjaci tvrde da ne mora biti tako i da rješenja ima, ali da ona nisu ni jednostavna, ni brza, ni jeftina.
Neminovne promjene u proizvodnji
Možda ćemo već za koju godinu doživjeti da jedemo trešnje uzgojene u plasteniku i da žitna polja u Lijevču i Semberiji budu “kasko” osigurana.
Boris Pašalić, profesor Poljoprivrednog fakulteta u Banjaluci i bivši ministar poljoprivrde RS, kaže da su, s obzirom na klimu, promjene u proizvodnji hrane neminovne.
– Ova godina je bila jako teška za poljoprivrednike, ali bilo je i gorih sezona, pa smo to prevazišli. Važno je da shvatimo da ćemo sa ovakvim vremenskim prilikama morati živjeti i ubuduće i da se prilagodimo tome – kaže Pašalić za Srpskainfo.
Kad je u pitanju voćarstvo, dodaje Pašalić, moraće se mijenjati i lokaliteti i način uzgoja, a te promjene mogu potrajati čak i generacijama.
– Neke zemlje su već pomjerile uzgoj jabuka na više, hladnije predjele. Da bi normalno dozrijevala, jabuka mora zimi biti na temperaturi ispod pet stepeni, ali to je u ravnici već sad upitno, a za 20 ili 30 godina takvih zima u našim tradicionalno voćarskim krajevima više neće biti – objašnjava Pašalić.
Vrijeme za dunju
I klimatolog Goran Trbić, dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Banjaluci, kaže da će se proizvodnja voća i povrća morati prilagoditi klimi sa toplijim zimama i vrelim ljetima, tokom kojih se smjenjuju suše i ekstremne padavine.
– U takvim uslovima može da uspijeva, recimo, dunja, koja ranije cvjeta i otpornija je od jabuke ili kruške – kaže Trbić.
Ali, šta ako ranu dunju ili jabuku sa Manjače, pred samu berbu, zadesi olujno nevrijeme, kakvo je nedavno poharalo Potkozarje i Posavinu? Kako će se sa ekstremnom klimom nositi osjetljivije voćke, poput jagoda i trešanja, kojih smo ovog proljeća ostali željni.
Pašalić kaže da je rješenje plastenički uzgoj.
– U regionu već imamo zasade trešanja u plasteniku, a kod nas u Modriči plastenički se proizvode i jagode i maline. To je najbolji način da se rod zaštiti od padavina, grada, mraza, jer se svi uslovi mogu kontrolisati – kaže Pašalić.
Jedino sigurno… osiguranje
Plastenička proizvodnja povrća već je odavno uobičajena, mada klimatolozi tvrde da su i otvoreni povrtnjaci u našim krajevima dobra opcija, pogotovo za kasno povrće, koje dospijeva u oktobru ili čak novembru.
Ipak, poljoprivrednicima u Novom selu kod Šamca plastenici nisu pomogli da spasu svoje već sazrele paprike i paradajz. Olujno nevrijeme im je polomilo i potrgalo plastenike i uništilo povrće.
Pašalić kaže da će klimatske promjene primorati i farmere i državu da u poljoprivredu ulažu više novca. To se odnosi i na plastenike.
– Oluje su vjerovatno oštetile improvizovane plastenike, koji nisu napravljeni po propisanim standardima i od adekvatnog materijala. Skuplji plastenik je i čvršći, mada, kad je nevrijeme u pitanju, nema stopostotne garancije. Oluja može da sruši i kuću, a kamoli plastenik – kaže Pašalić.
Jedino što je sigurno je osiguranje, a i to košta. Ipak, poljoprivrednici će se morati prilagoditi na takav način razmišljanja.
– Poljoprivrednici obično tvrde da osiguravajuće kuće nemaju odgovarajuće pakete osiguranja. Međutim, ti paketi postoje, ali stepen osiguranja zavisi od toga koliko je klijent spreman da plati – kaže Pašalić.
Nedovoljna ulaganja u poljoprivredu
Narodski rečeno, ako poljoprivrednik želi da svoja polja i voćnjake. stoku i plastenike osigura i od suše i od poplave i od štetočina, da uzme paket sličan “kasko” osiguranju za automobile, to nije jeftino.
– Ipak, najskuplja je poljoprivredna proizvodnja koja nije osigurana. Upravo zato, još za mog mandata, uveli smo praksu da Ministarstvo poljoprivrede RS plaća 50 odsto polise osiguranja za poljoprivrednike, koji se odluče za to – kaže Pašalić.
Mada je kod nas uvriježeno shvatanje da poljoprivrednici “stalno kukaju i stalno traže neke pare”, Boris Pašalić tvrdi da su ulaganja u poljoprivredu još uvijek nedovoljna i neadekvatna.
– Republika Srpska mora više finansirati poljoprivredu i pomagati u poljoprivrednicima u situacijama kakve su ih zadesile ove godine. Kad spominjem ulaganja, pri tom ne mislim samo na podsticaje, nego i na podršku razvoju nauke u ovoj oblasti – kaže Boris Pašalić.
Zaključuje da sve to ne znači da će hrana nužno biti mnogo skuplja nego danas. I cijena domaće hrane i njen kvalitet zavise, smatra Pašalić, upravo od inovativnosti, sposobnosti prilagođavanja i ulaganja u poljoprivredu.
