Kristijan Šmit, koga institucije Republike Srpske ne priznaju za visokog predstavnika, potvrdio da će se obratiti na sjednici Generalne skupštine UN ovog aprila.
Gostujući u programu N1, Šmit je, govoreći o Rezoluciji o Srebrenici koja se priprema u Generalnoj skupštini UN izjavio kako “razumije da se ne radi o gledanju unazad, nego da je nešto za budućnost da se nešto slično ne ponovi”.
– Ono što želim ukloniti sa stola je strah bilo koga da će Republika Srpska kao entitet nestati. Ne, uopšte. Ja sam garant opstanka i Federacije BiH i Republike Srpske, i Brčko distrikta i BiH. Bilo ko ko želi da ukine Republiku Srpsku, mora da se suoči sa mnom. Ja moram braniti Dejtonski sporazum i ono što je u njemu navedeno. Nema straha, ja sam jedan od onih koji će prvi krenuti braniti strukture. Što se tiče Rezoluciuje UN, mislim da ima dovoljno vremena da se o tome razgovara – rekao je Šmit.
Na pitanje da li će se obratiti na sjednici Generalne skupštine UN u Njujorku, Šmit je odgovorio potvrdno.
– Obratiću se na sjednici Generalne skupštine UN. Podnijeću izvještaj o pomacima u smislu EU integracija i takođe ću podnijeti izvještaj o preprekama koje vidim. Takođe ću govoriti o propustima koje smo napravili u smislu povratka izbjeglica. Omladina odlazi, možemo izgubiti cijelu generaciju – rekao je Šmit.
Na pitanje da li će nametnuti zakon o državnoj imovini, on je odgovorio da “nije rekao da neće”.
– Neki imaju očekivanja, želje ili strahove, ali o tome lokalni organi treba da odluče uz pomoć međunarodne zajednice. Da budem vrlo jasan, potrebno je da svi pokažemo privrženost, Slovenija, Crna Gora, Srbija. Mi smo jedina zemlja u bivšoj Jugoslaviji koja nije riješila ovo pitanje. Dajte da sjedemo zajedno i radimo i pokažemo novi optimizam – istakao je Šmit.
Naveo je i da sutra ide u Beograd, gdje će razgovarati s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Ako ga predsjednik Srbije bude pitao u čemu se krši Dejtonski sporazum, Šmit je naveo da ne zna šta će ga Vučić pitati, ali ako bude pritužbi oko toga gdje se krši Dejton, kako je istakao, to “definitivno znači da država ima pravo odlučiti šta je državna imovina, a ne samo da polaže pravo na državnu imovinu“.
