U Srbiji postoji mnogo običaja kada su svadbe u pitanju i oni se bitno razlikuju od mjesta do mjesta. Ono što se takođe razlikuje su protokoli kada su u pitanju pokloni mladencima.
Međutim, nekada zbog nepoznavanja lokalnih običaja i praksi može doći do problema, a upravo to se i desilo nedavno na jednoj svadbi u okolini Loznice gdje je malo falilo da na vjenčanju dođe do ekscesa.
Naime, prije mjesec dana u jednoj sali u okolini Loznice organizovano je vjenčanje.
S obzirom da su i mladina i mladoženjina porodica dobrostojeća – mislilo se na sve. Prvo se išlo u crkvu. Đuskalo se, kako i treba, uz trubače, a onda je povorka, uz srpske zastave i trubljenje, krenula u restoran.
Svi su ušli, pa i mladenci, ali jedan momak iz Beograda, mladoženjin drug iz vojske, je kasnio. Svi su već sjedili i jeli predjelo…
Kada je konačno stigao, krenuo je ka kutiji u koju se ostavljaju koverte sa parama, ali ga je tu čekalo iznenađenje. Pored kutije je stajao mladić koji mu je tražio kovertu.
“Bio sam zbunjen. Nije mi baš bilo jasno šta on radi tu. Na svim svadbama, na koji sam bio, postoji kutija. Ti priđeš, ostaviš pare. I to je – to! Dakle, pogledao sam ga zaprepašćeno, ali nisam htio da pravim neki problem. Predao sam mu kovertu”, priča ovaj Beograđanin, koji, kako priznaje, ne posećuje često svadbe niti ih voli.
“Pa, ti si ovu kovertu zalijepio?!”, maltene je viknuo na mene!”, prepričava ovaj Beograđanin koji je ovim ostao u još većem čudu.
“Pa, da. Naravno! Stavio sam pare i zatvorio kovertu” “, odgovorio sam.
“Pa, kako ja sada da znam koliko tu ima para?!”, pitao je. “A ja sam tek tada shvatio da je on neka vrsta zapisničara, da ima papir i olovku i da zapisuje za svakog gosta koliko je donio”.
“Ništa…”, rekao je zapisničar iznervirano i pitao: “Koliko si stavio?”. Ja sam rekao: “100 evra”, a ovaj me je pitao: “Jel sigurno?!”. Е, tu sam se već uvrijedio! Е, baš me je iznervirala cijela ta situacija. Bio sam toliko nervozan da sam se u posljednjem trenutku suzdržao da ga ne gurnem i napravim neki skandal”, priča ovaj Beograđanin.
“Rekao sam: “Da!” i okrenuo se i otišao. Hvala bogu da sam se suzdržao, jer sam u tom trenutku primijetio da mladenci igraju svoj prvi ples. Ne bi mi u životu oprostili da sam im upropastio ovaj dan. Kasnije sam saznao da je to tamo običaj da bi domaćini tačno i precizno znali koliko da odnesu kada oni budu išli kod svojih gostiju na vjenčanje ili neko drugo veselje”, priča on.
On kaže da za “zapisničara” na vjenčanjima nikada ranije nije čuo i da mu je zbog ovog cijelo vjenčanje prisjelo, te da neće žuriti da ide na bilo koju svadbu u skorije vrijeme.
