Sve su jači glasovi o političkoj eliminaciji predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika “po svaku cijenu”, za šta je, navodno, rezervisana i britanska jedinica NATO snaga.
EUFORFoto: RTRS
Umjesto smirivanja uzavrelih tenzija, iz Sarajeva, stižu pozivi za dodatni angažman i novim rasporedom NATO i EUFOR trupa u BiH.
Kome i zašto ne odgovara “mirna Bosna”!?
Zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Denis Zvizdić ponovo priziva NATO trupe u Brčko i pojačan angažman EUFOR-a u ostatku Srpske, gdje žive, kako kaže, ugroženi povratnici. Ni riječi o ugroženim Srbima u Federaciji – u Vozući, Tumarama, Mostaru, Zenici, gdje bez traga i dalje Srbi nestaju, pale se trobojke, skrnave bogomolje.
– Gospodin Zvizdić nema mandat da ocjenjuje bezbjednosnu situaciju u BiH a jedini koji ima mandat je EUFOR, a na sastanku prošle sedmice koji sam imao sa komandantom EUFOR-a general Štic je jasno i glasno rekao da se situacija po pitanju bezbjednosti nije promijenila i da mi nemamo bezbjednosne izazove većeg stepena – izjavio je zamjenik ministra odbrane u Savjetu ministara Aleksandar Goganović.
Nenad Nešić Zvizdiću odgovara da NATO plaćenike rasporedi po Sarajevu, gdje građani gotovo svakodnevno svjedoče bombaškim napadima, paljevinama, mafijaškim obračunima. Tako je bilo i protekle noći kada je na kuću načelnika opštine Stari Grad Irfana Čengića bačena bomba.
– Ako su bombaški napadi promjene koje nudi Zvizdić, neka hvala. Republika Srpska nikad nije bila prijetnja po bezbjednost, ni BiH, ni drugim u regionu. Nažalost brojni izvještaji pojedine grupe unutar Federacije BiH jesu markirali kao prijetnju globalnoj bezbjednosti zbog svoje povezanosti sa Isilom – ističe Nešić.
Koliko god dokaza se ponudilo da prijetnje dolaze iz drugog entiteta, nasrtaji na Srpsku ne prestaju. Spinovanje Sarajeva i naklonjenih mu ambasada, iznjedrilo je ozbiljna obavještajna upozorenja o pokušaju hapšenja predsjednika Srpske Milorada Dodika. Spominju se, za takve akcije, namjenske snage NATO-a. Istovremeno, iz američke obavještajne zajednice stižu konstruisani izvještaji kaku su Srbi na Balkanu bezbjednosna prijetnja Americi. Stručnjaci ne isključuju zapadnjačku težnju za novim žarištima.
Miroslav Bjegović, profesor bezbjednosnih nauka i specijalista za terorizam ističe da se postavlja pitanje čiji je cilj započinjanje rata na Balkanu i da li je taj cilj, upravo onih koji se mješaju u unutrašnje odnose drugih država.
Zapadnjačku navodnu demokratiju Srbi su mnogo puta iskusili. Čak i poslije rata. Srbe već dvije decenije bole rane svešteničke porodice Starovlah, koju su u zločinačkoj akciji, bestijalno pretukli, pod NATO-ovim šinjelom američki i britanski vojnici, uoči Vaskrsa 2004. godine. Na srpsko dostojanstvo udarili su eksplozivom, kundacima, bejzbol palicama, stavljajući neizliječive povrede svešteniku Јeremiji, vjeroučitelju Aleksandru i cijeloj porodici. I potpuno demoliran Parohijski dom.
– Sa fizičkim posljedicama prije svega moj brat, a i otac i majka, koja je pretrpjela veliku psihičku torturu to veče, suočavaju se svaki dan. I one su sve teže kako vrijeme odmiče – dodaje Miroslav Starovlah.
– To je bila poruka – bukvalno možemo da radimo šta hoćemo, kad hoćemo i kako hoćemo. Sve ono za šta se bori političko rukovodstvo Republike Srpske, je upravo to da nam se takve stvari ne bi dešavale – navodi istoričar Aleksandar Kostović.
A dešavale su se i prečesto. Milovan Bjelica, dva puta iste godine i bukvalno je kidnapovan! I dva mjeseca zatvoren na nepoznatoj lokaciji. U kontejneru pod jakim svjetlima, preglasnom muzikom ili jezivim kricima i dan i noć. Sa lisicama na rukama i vrećom na glavi. Izvođen je na simulirano strijeljanje, pa vraćan u tamnicu. Prijetili mu Hagom, čak i Gvantanamom.
Dvije godine kasnije nasrnuli su na porodicu Abazović u Bjelogorcima kod Rogatice. U porodično domaćinstvo upali uoči Božića. Ubili Radu, majku petoro djece, teško ranili – tada jedanaestogodišnjeg sina Dragoljuba. Suprugu Dragomiru pucali u glavu. Pred maloljetnim djetetom ubili su Simu Drljaču, pred petoro tuđe – devetogodišnjih karatista koje je vozio na takmičenje – Dragana Gagovića iz Foče. Iste godine u Ugljeviku Krstu Mićića. U klasičnoj egzekuciji – s leđa, željezničara Vidoja Tomića – na radnom mjestu, na pruzi u Štrpcima. I sve nekažnjeno. Јer kad NATO zatvara, prebija i ubija niko ne odgovara.
