U knjizi „What’s Cooking in the Kremlin” poznati poljski novinar Witold Szablowski opisuje što su jeli političari u Kremlju
Proučavajući prehrambene navike sovjetskih i ruskih čelnika u posljednjih 100 godina, Szablowski je došao do zanimljivih spoznaja koje opisao u knjizi “What‘s Cooking in the Kremlin: From Rasputin to Putin, How Russia Built and Empire with a Knife and Fork” koju je nedavno objavila izdavačka kuća Penguin. Na portalu Arts & Letters Daily objavljeno je jedno poglavlje iz te knjige.
“Staljin nije podnosio kuvanje. Kad je bio dijete, majka mu je radila razne poslove. Među ostalim, bila je i kuvarica. Navodno je zato Josif Staljin do kraja života mrzio miris hrane koja se kuva pa su kuhinje uvijek bile izvan njegovih kuća i dača. To je svakako istina za da njegovu daču u Novom Atosu koju sam posjetio u Abhaziji”, piše Szablowski.
U knjizi opisuje događaje s početka 20. vijeka kad je Staljin bio u progonstvu u Sibiru gdje je dijelio kuću s Jakovom Sverdlovim i Lavom Kamenjevim.
“Dogovorili su se da će podijeliti sve dužnosti: kuvanje, čišćenje i nabavku hrane. No, ubrzo je postalo jasno da Staljin nema namjeru kuvati ni čistiti. Išao je samo u lov i ribolov. Kad god bi došlo vrijeme za pranje suđa, Staljin bi pobjegao iz kuće”, navodi Szablowski.
Jakov Sverdlov bio je posebno ljut na njega. “Trebali smo sami kuvati večere. U to vrijeme sam imao psa i nazvao sam ga Jaška, što se, naravno, nije svidjelo Sverdlovu, jer je i on bio Jaška (deminutiv od Jakova op. a). Poslije večere Sverdlov je uvijek prao kašike i tanjire, ali ja nikad. Pojeo bih hranu, stavio tanjire na pod, pas ih je polizao i sve je bilo čisto”, zapisao je Staljin,
Rođen u gradu Goriju u Gruziji kao Josif Visarionovič Džugašvili (1953.-1878.), volio je tradicionalnu gruzijsku kuhinju. Ipak, nakon Oktobarske revolucije s drugom suprugom Nadeždom Alilujevom hranio se u kremaljskoj kantini, koja je u to vrijeme bila na glasu kao jedna od najgorih u Moskvi.
“Dugi niz godina Staljin, sljedeći Lenjinov primjer, nije pridavao veliku važnost hrani: te ljude revolucije održavalo je nešto drugo. Baš poput Lenjinove žene, Staljinova žena Nadežda Sergejevna Alilujeva nije imala pojma o kuvanju. Sam Staljin znao kako napraviti prilično dobre šalše: to je naučio kod kuće u Gruziji”, ustvrdio je Szablowski.
Kada je 1933. godine Nadežda Alilujeva počinila suicid (postoji i teorija da ju je Staljin ubio), sovjetski vođa pao je u depresiji i nije puno razmišljao o hrani. Jeo je u kremaljskoj kantini dok je za njegovo troje djece (Jakova je dobio u prvom braku s Ekaterinom Svanidze, a Vasilija i Svetlanu s Nadeždom) kuvala posebno angažovana kuvarica, navodno vrlo prosječna.
Prema Vjačeslavu Molotovu, jednom od najbližih Staljinovih saradnika, njegova jedina kulinarska ekstravagancija tih dana bila je kada puna kiselih krastavčića. Mnogo godina kasnije Vjačeslav Molotov prisjetio se da je hrana koja je bila pripremana za Staljina “bila vrlo jednostavna i nepretenciozna”. Zimi mu je uvijek bila servirana mesna supa s kiselim kupusom, a ljeti supa od svježeg kupusa. Drugo jelo bila je heljda s maslacem i komad govedine. Za desert, ako ga je bilo, žele od brusnice ili kompot od suvog voća.
“Bilo je isto kao na običnom sovjetskom ljetovanju, ali tokom cijele godine”, piše Szablowski, a prenosi Jutarnji list.
Poljski novinar posjetio je i Staljinov rodni grad Gori.
“Vozio sam se slikovitim susjednim selima kako bih pronašao lokalne proizvođače vina koji su snabdijevali podrume Kremlja: jedino vino koje je Staljin pio bilo je gruzijsko.
‘Proizvođači vina‘ zvuči jako dobro. Zapravo, svaki farmer koji drži do sebe u Gruziji ima malo vinove loze i pouzdano proizvodi fantastično vino, kao i neku vrstu rakije, često 70 odsto otporne, poznatu čaču. Bezgranična gostoljubivost Gruzijaca učinila je moj posao nemogućim – jer kako možete obaviti bilo kakav posao kad svi koje posjetite donose vino i čaču i moraju vas počastiti prije nego što odgovore na vaša pitanja? Nakon pola sata ste prilično ‘podmazani‘ a osim toga, dan je još mlad, priroda prekrasna, domaćin ljubazan, pa zašto uopšte raditi? A onda kad bismo popili piće, svaki domaćin mi je rekao da je avion dolazio iz Moskve samo po Staljinovo vino. Štoviše, svaki drugi domaćin kleo se da ima dokumente koji to dokazuju, a dvojica su mi ih čak i pokazala. No, bili su na gruzijskom, a ja previše pripit da bih ih razumio”, zapisao je Szablowski.
