Često se postavlja pitanje, kako se obući za manastir ili crkvu i da li postoje neki određeni proposi.
Odgovor na ovo pitanje dao je iguman manastira Fenek.
– Gradska crkva i manastir se razlikuju sami po sebi. Gradska crkva je isključivo samo crkva, a manastir je ujedno i monaška kuća. Odlazak u manastir je drugačiji jer vi zapravo dolazite u nečiju kuću. Zbog toga treba obratiti pažnju na garderobu i u tom pogledu imati poštovanja prema monasima. Svakako da se pristojnost podrazumijeva u oba slučaja – napominje iguman i dodaje:
– S druge strane, ne shvata svako pristojnost podjednako. Neki muškarci misle da je i šorc ispod kolena pristojan, što i nije baš tako. Ljudi prevashodno treba da shvate gdje dolaze. Nema veće svečanosti od dolaska u crkvu i na liturgiju, a ljudi dolaze eto tek tako usput. Za tu priliku bi trebalo da obuku najsvečaniju garderobu koju imaju – kaže iguman manastira Fenek, koji je objasnio i nedoumice vezane za cjelivanje ikona.
Glavno je da ne treba pretjerivati ni u čemu, ni u preterano slobodnom oblačenju ali ni u pretjeranoj skrušenosti, prenosi Novosti Magazin.
Naravno, nije umjesno nositi miniće, imati golišav stomak, razgolićena ramena, preuske farmerke, koje se do skora nisu ni nosile u crkvi. To je jednostvno pitanje dobrog vaspianja i ukusa. Takođe, suknje do poda nisu obavezne, ali bi bile poželjne. Mnogo puta djevojke koje tako dođu u crkvu kažu da se osećaju neprijatno i maramom ili suknjom pokušavaju da poprave svoj stajling.
Oko marame se često vodi i najveća polemika, da li bi trebalo žene da je nose ili ne.
– Ovaj običaj, zasnovan je na riječima Svetog apostola Pavla, koji je, proučavajući ortodoksne hrišćane, zapisao sledeće: „Svaka žena koja se gologlava moli Bogu sramoti svoju glavu, isto tako i muškarac, ako se pokrivene glave moli Bogu sramoti se. Žene bi u crkvama, a naročito u manastirima trebale da maramom pokriju kosu. Naravno nije obavezno, ali bi bilo lijepo – rekao je iguman.
