BANJALUKA, SARAJEVO – Život žena na selu nije lak, posla ima mnogo, ali je ljepši i ispunjeniji od onog u gradu, kaže u razgovoru za “Nezavisne novine” Vinka Savić iz Verića kod Banjaluke, povodom 15. oktobra, Međunarodnog dana žena na selu.
Vinkino radno vrijeme svaki dan počinje u pet-šest sati i završava kasno u noć jer je obaveza u štali, njivi i kući previše, ali se ona ne žali.
“Na imanju imam farmu krava i ujutro čim ustanem hranim stoku i muzem krave. Zatim čistim po kući i pripremam ručak, a nakon toga idem u baštu ili na njivu i radim sve druge seoske poslove”, priča Savićeva i dodaje da se ona bavi proizvodnjom mlijeka.
Kazala je da je položaj žena na selu sada mnogo bolji nego ranije, jer su žene prije morale sve same, a sada većinu posla obavljaju mašine.
Prema njenim riječima, žene na selu po cijeli dan imaju obaveza, imaju posla, ali nije to više težina posla kao što je bilo ranije.
“Dok je sezona, odnosno ljetni i jesenji period, tada imamo puno posla i jako malo slobodnog vremena”, kazala je Savićeva i istakla da svaka žena koja radi i živi na selu sigurno može u toku dana naći vremena i za sebe.
Da je život žena na selu zahtjevniji, ali i ljepši od onog u gradu, smatra i Sanja Bošnjak iz Slatine, koja ističe da pored stalnog zaposlenja stigne i da se brine o svom domaćinstvu.
“Imamo dva hektara vinograda koje obrađujemo, kao i stoku, imamo ovce, svinje, sve poslove obavljamo suprug i ja”, pojašnjava Bošnjakova.
Dodaje da se sve može stići kad postoji volja i kad voliš to što radiš, pa tako i otići na godišnji odmor da se malo predahne od svakodnevnih obaveza.
Jasmina Šahović, predsjednica Udruženja žena “Emina” iz Ustikoline, samostalni je poljoprivredni proizvođač i njeno udruženje se bavi uzgojem i preradom voća i povrća na tradicionalni način.
“Dan nam traje dugo i potrebno je dosta rada. Danas je, naravno, lakše raditi na selu zbog mehanizacije. Smatram da je ženama u svakom pogledu teže da se bave bilo kojim poslom, pa tako i na selu”, objasnila je Šahovićeva i dodala da je sada sigurno bolji položaj žena na selu nego što je to bio ranije. Kako je rekla, najveći problem za žene koje se bave uzgojem i proizvodnjom dobara na selu je plasman na tržište.
“Nema organizovanog otkupa proizvoda, a i dosta nam mladih ide sa sela, što je velika mana”, rekla je Šahovićeva.
Međunarodni dan žena na selu obilježava se 15. oktobra, a ustanovljen je na UN-ovoj konferenciji žena u Pekingu 1995. godine.
Na ovaj način države potpisnice obavezale su se da ženama na selu obezbijede ravnopravan pristup i potpuno učešće u strukturama vlasti te da učine vidljivim njihove potrebe i mogućnosti u kreiranju razvojnih politika sela.
Žene na selu nemaju ravnopravan položaj s muškarcima i, iako formalno imaju ista prava, ne uživaju ih u istoj mjeri kao i muškarci.
Uloga žena u ruralnim sredinama je od posebne važnosti u proizvodnji hrane, što pokazuje i obilježavanje Svjetskog dana hrane 16. oktobra, kao i obilježavanje Dana borbe protiv siromaštva 17. oktobra.
