Srpska pravoslavna crkva (SPC) danas proslavlja praznik Svetih mučenika Kirika i Julite, sina i majke koji su stradali u velikim progonima hrišćana za vrijeme cara Dioklecijana.
U crkvenom kalendaru ovaj dan je označen crnim podebljanim slovom.
Julita je bila plemićkog roda, a rano je ostala udovica sa tek rođenim Kirikom.
Živjeli su u Ikoniji i bili predani Hristovoj vjeri. Svog sina je krstila odmah po rođenju, a kad je imao tri godine, naučila ga je vjeri i molitvi onoliko koliko dijete tog uzrasta može da primi.
Kad je Dioklecijan naredio progon hrišćana, u Ikoniji je prolivena mnoga nevina krv. Julita je tad uzela svog sina i sklonila ga od neznabožačkog gnjeva u grad Selevkiju. Međutim, ni tamo nije bilo bolje.
Julita je uhvaćena i kao hrišćanka izvedena je pred sudiju.
Pošto je Julita hrabro izjavila svoju vjeru u Isusa, sudija je, da bi je pokolebao, uzeo njeno dijete i počeo da ga miluje.
Iako dijete, Kirik je vikao iz sveg glasa:
– Ja sam hrišćanin, pusti me materi! – i počeo je da grebe sudiju odvraćajući svoje lice od njega. Sudija se naljutio, tresnuo dijete o zemlju, šutnuo ga i tad se dijete skotrljalo niz kamene stepenice i umrlo.
Svetu Julitu su dugo tukli, a ona ništa nije osjećala, bila je kao stub i uporno je ponavljala da je hrišćanka. Kad su malo prestali da je biju, podigli su je sa zemlje, a ona je tad vidjela svoje mrtvo dijete i rekla:
“Hvala Ti, Gospode, što udostoji sina mog takve blagodati Tvoje, da prije mene mučenički skonča za sveto ime Tvoje i primi neuvenljivi vijenac u slavi Tvojoj!”
Poslije mnogih mučenja – bješnjenja, dranja kože i prelivanja vrelom smolom, Igemon je naredio da joj se posiječe glava.
Mošti svetih Kirika i Julite do dana današnjega su čudotvorne. Jedan dio moštiju ovih svetitelja nalazi se u Ohridu, u crkvi Svete Bogorodice Bolničke.
U nekim krajevima vjeruje se da sveti Kirik štiti od kožnih bolesti, posebno od šuge, pa se tog dana svi bolesni kupaju na izvorima i rijekama.
Postoji i priča da ovaj svetac ima vlast nad sunčevim zracima i da njima liječi.
Danas je prije svega praznik ljubavi majke i djeteta, pa žene na današnji dan ne smiju da grde i viču na djecu, jer će u protivnom biti bolesna preko godine.
