Svjetski dan pozorišta obilježen je danas, a tim povodom u teatrima širom svijeta čitana je poruka koju svake godine napiše neki od svjetski poznatih umjetnika iz pozorišne branše.
Ovaj put poruku je napisao Piter Selars, poznati američki pozorišni reditelj i profesor univerziteta.
Međunarodni pozorišni institut (ITI) proslavu Svjetskog dana pozorišta ove godine održao je online, a Centru i Generalnom sekretarijatu ITI-ja, sa sjedištem u Parizu, javili su se umjetnici s različitih kontinenata i predstavili se tokom ove online proslave putem video-zapisa.
U centru pažnje svakako je bila poruka Pitera Selarsa. On je svoju poruku započeo zapitanošću nad sudbinom svijeta, a zaključio ulogom pozorišta u svijetu.
“Dragi prijatelji, dok svijet, kao da je priključen na infuziju, svakog sata i minuta prima nove vijesti, mogu li da nas sve, kao stvaraoce, pozovem da pristupimo istinskom prostoru i sferi i perspektivi epskih vremena, epskih promjena, epske svijesti, epskih promišljanja i epskih pogleda”, započeo je svoje obaćanje Selars.
On je naveo da živimo u epskom dobu ljudske istorije, te da su dubinske i značajne promjene koje proživljavamo u pogledu odnosa ljudi sa samima sobom, sa drugim ljudima i sa ostalim svijetom, skoro van našeg opsega da ih spoznamo, artikulišemo, iskažemo, izgovorimo.
“Mi ne živimo u dvadesetčetvoročasovnom ciklusu vijesti, već živimo na kraju vremena. Novine i mediji su u potpunosti nepripremljeni i onemogućeni da se uhvate u koštac sa svim stvarima koje proživljavamo. Gdje je jezik, gdje su pokreti i gdje su slike koji bi nam omogućili da shvatimo suštinske promjene i raskole koje doživljavamo? I kako možemo da shvatimo sadržaj naših trenutnih života kao iskustvo, a ne kao novinsko izvještavanje”, kaže Selars.
Reditelj ističe da je pozorište umjetnička forma iskustva.
“Dvije godine pandemije virusa korona su utihnule ljudska čula, suzile ljudske živote, uništile veze među njima i vratile nas na jedan neobični početak ljudskog života. Koje sjeme treba posaditi i uzgajati u ovo vrijeme, a koje iždžikljalo i napadno korijenje treba zatrti, potpuno i za sva vremena? Mnogo ljudi je na ivici. Mnogo se nasilja rasplamsalo, neracionalno i neočekivano. Mnogo se utemeljenih okvira pokazalo kao strukture neprekidne okrutnosti”, primjećuje Selars, pitajući se gdje je naša kultura sjećanja i čega bi trebalo da se sjećamo.
Nakon zapitanosti, reditelj primjećuje da je pozorište zemaljsko stvaranje prostora jednakosti među ljudima.
“Pozorištu epskih vizija, svrhe, oporavka, popravka i brige trebaju novi rituali. Nama ne treba zabava. Nama treba okupljanje. Treba da dijelimo prostor i gradimo zajednički prostor. Treba nam zaštićeni prostor suštinskog razumijevanja i jednakosti. Pozorište je zemaljsko stvaranje prostora jednakosti među ljudima, bogovima, biljkama, životinjama, kapima kiše, suzama i preporoda”, jasan je Selars.
Kako kaže dalje reditelj, prostor jednakosti i suštinskog razumijevanja osvjetljava skrivena ljepota koju održava živom suštinski odnos djelovanja i strpljenja.
“Toliko smo ubijeđeni u ono što posmatramo i način na koji posmatramo da ne možemo vidjeti i osjetiti alternativne stvarnosti, nove mogućnosti, drugačije pristupe, nevidljive odnose i bezvremenske veze. Ovo je vrijeme za suštinsko osvježavanje naših umova, naših čula, naše mašte, naših istorija i naših budućnosti. To ne mogu da urade ljudi koji rade sami, izolovani od drugih. To je nešto što moramo da uradimo zajedno. Pozorište nas poziva da to učinimo zajedno”, zaključuje Piter Selars.
Izvor: Nezavisne/Milan Rakulj
