Radnik jedne dobojske firme povrijedio se na poslu, a dok je bio na bolovanju kao “nagradu” je dobio otkaz.
Ovo je samo jedan od brojnih slučajeva kršenja radničkih prava u Srpskoj, koji je, nakon godinu dana borbe, dobio pozitivan epilog na sudu.
Radnik Predrag P. biće vraćen na posao izolatera u firmi ili na drugo mjesto koje mu odgovara zbog povrede, a poslodavac “Profil-Isolation” je obavezan da mu uplati još 6.600 KM neisplaćenih plata, doprinose, te izmiri troškove parnice.
Služba za besplatnu pravnu pomoć Saveza sindikata RS, koja je zastupala i Predraga, za godinu dana pokrenula je ukupno 56 sudskih sporova radi zaštite radnika u Srpskoj. Zaposleni im se najčešće obraćaju zbog neisplaćenih plata, naknada, toplog obroka, otpremnine.
Ne odustajati od svojih prava
Dom zdravlja Šekovići, DZ Bratunac, Rudnik boksita “Srebrenica”, tekstilno preduzeće “Kristin Mod” Lopare, “Semberija transport”, samo su neke od firmi čiji su radnici zatražili pomoć.
– U prošloj godini preko 1.600 radnika nam se obratilo radi zaštite svojih prava. Negdje smo probleme rješavali pravnim savjetima, negdje pisanjem podnesaka nadležnim organima, inspekciji rada i Poreskoj, a negdje se išlo pred Agenciju za mirno rješavanje sporova i nadležne sudove – precizira generalni sekretar Saveza Goran Stanković.
Goran Stanković
Broj radničkih prijava se iz godine u godinu smanjuje, ali to, nažalost, ne znači da se situacija popravlja već, ironično, da postoji sve manje osnova po kojima radnik može tražiti svoja prava.
– Po zakonu bi radnik trebalo da ima pravo na regres i ako vam nije isplaćen, imate pravo da tužite poslodavca. Međutim, zato što nemamo potpisane kolektivne ugovore, poslodavac nije ni definisao regres i radnik nema osnova za tužbu. Tako i za platu; kod nas je po zakonu moguće dobiti platu od 700 KM iako je riječ o radniku sa srednjom ili visokom stručnom spremom – precizira naš sagovornik.
Prava radnika ugrožena su i u javnom i u privatnom sektoru. U javnom sektoru je sistem uređen, pa tužbe nisu iznenađenje, dok se kod privatnika obespravljeni radnici okreću drugom poslu. Čim vide da nešto ne štima, da kasni plata jedan mjesec, ljudima je odmah jasno o kakvom je poslodavcu riječ.
– Radnik je najvažnija karika u društvu. Zato ih pozivam da se ne libe da zahtijevaju svoja prava i da traže unapređenje tih prava kroz bolje uslove rada i veće plate – poručuje Stanković i poziva ih da se obrate Savezu sindikata za pomoć.
Mali broj inspektora rada
Građani u posljednje vrijeme pomoć često traže i od Dražana Pejakovića, borca za radnička prava i osnivača Fejsbuk grupe “Crna lista poslodavaca”. Na njegovoj stranici ljudi svakodnevno pišu o katastrofalnim uslovima u kojima rade, od mobinga, neplaćenog prekovremenog rada, pa do nezakonitih otkaza, te upozoravaju jedni druge na loše poslodavce.
Najveću buru prošle godine podigao je objavljeni snimak sa Nešković pumpe na kojem, navodno, vlasnik svog radnika gađa čašom, a potom i snimak radnika iz Centrum marketa kako pada s merdevina tokom posla. Radnik je slomio kičmu, a ubrzo je dobio i otkaz, odnosno nije mu produžen ugovor o radu. Ove priče još čekaju zvanični epilog.
– U cijeloj Srpskoj imaju 34 inspektora rada, što je apsurd. Samo Banjaluka bi trebala da ima toliko ljudi na raspolaganju. Radnicima su problem doprinosi, godišnji odmor, plate koje kasne, milion čudesa. Počeli su mi se javljati i ljudi iz javnog sektora sa svojim problemima, na primjer, poštari koji gorivo za rad moraju plaćati o svom trošku – navodi Pejaković.
On je okupio tim od čak 50 advokata koji besplatno pružaju pomoć obespravljenima. A, otkako je osnovao i Udruženje “Radnički pokret” javilo mu se, kaže, još 30-ak advokata koji žele da daju svoj doprinos.
– Dnevno dobijem bar deset mejlova po pitanju zaštite radnog prava preko udruženja i još toliko privatnih poruka. Nastojim što brže ljudima da odgovorim jer znam koliko je teško kad čovek ima problem, povredu na radu, a vi mu kažete da sačeka – precizira on.
(Srpska Info)
